Koturaljkaši klub Uljanik Pula jedan je od najstarijih klubova u Puli, a uz mnoge druge klubove i udruge, djeluju u prostoru Sportskog centra Patinaggio.
Zanimljivo je da je upravo koturaljkanje nedavno dobilo mural na zidovima Patinaggia, o čemu smo pisali ovdje.
Budući da se u Puli koturaljka već više od jednog stoljeća, to je bio odličan povod za porazgovarati s Karin Šarić, glavnom tajnicom i pomoćnom trenericom u Koturaljkaškom klubu Pula i majkom jednog djeteta koje trenira u Klubu, Samantom Prašinom.
Koturaljkaški klub Pula klub je s dugom tradicijom. Možete li nam reći nešto više o tome kako klub funkcionira?
Karin Šarić: Naravno! Klub postoji već dugo, među najstarijima je u Puli, uz Veslački klub. Koturaljkanje u Puli datira još od 1912. godine.
Imamo oko 60 aktivnih članova koji sudjeluju na natjecanjima, a svakog rujna primamo nove polaznike u školu koturaljkanja. Nažalost, koturaljkanje nije jako popularan sport, ali u njemu ima puno strasti i predanosti. Osim nas, postoji još samo jedan koturaljkaški klub u Hrvatskoj - Medveščak Zagreb, koji koturaljke kombinira s ledom. Stoga, oni su inline, nešto sličnije rolama, a mi smo jedini na četiri kotača.
Radim ovdje već 14 godina, a ovaj sport je jako poseban. Moraju se uključiti roditelji jer financijski Klub ne može pretrpiti natjecanja koja mi obavljamo, jer su u 99,9 % slučajeva u inozemstvu. Kada je dijete malo, roditelj često mora ići u pratnji, a kasnije se veća djeca uče odgovornosti i brige o manjima od sebe.
I onda, hoćeš-nećeš, roditelj je aktivan u tome čime se njegovo dijete bavi, što je po meni dobro. Puno puta sam se pitala: 'Što je meni ovo trebalo?', no ovaj sport ti uđe u krv, kako bi se reklo, i puno cura odustane jer je psihički vrlo naporno. No, većina se i vrate.
Kod nas su još uvijek sve cure u ovom sportu, iako je u inozemstvu normalno da se i muški bave ovim sportom, kao što je to i na ledu. No mislim da smo mi još uvijek malo 'ograničeni' po tom pitanju.
Karin Šarić u dvorani za koturaljkanje
Kako izgleda rad s djecom? Kada počinju sudjelovati na natjecanjima?
Djeca vrlo brzo kreću na natjecanja. Već u prvoj godini ih uvodimo u lokalna natjecanja, poput našeg Amfora kupa, koji organiziramo već gotovo 40 godina. To im omogućuje da se naviknu na nastupe u poznatom okruženju prije nego što izađu na međunarodna natjecanja.
Teško je biti sam, to je individualan sport. Osobito kada se radi o curicama od 3-4 godine. No, sastavi dio ovog sporta su padovi i nemaju se čega bojati. To shvate vremenom, a nekima je ipak taj strah i ta trema uvijek problem.
Što se tiče sporta kao sporta, mnogi i dalje ne gledaju na koturaljkanje kao na sport, već ples, a naše juniorke i seniorke su doista profesionalne sportašice. Jedan od najkompleksnijih sportova, što je dokazano iz studije, je upravo koturaljkanje. Osim fizičkih sposobnosti moraš biti mentalno užasno jak. Moraš imati gracijoznost, plesnost, eleganciju, puno stvari traži ovaj sport.
U prosjeku cure treniraju 3 do 4 puta tjedna, uz kondicijske treninge koji su nužni. Na početku, kada su djeca još izrazito mala, kotači se zatežu, zakoče. Kako se dijete opušta, procijenimo kada otpustiti te kotače. Imamo više vrsta kotača - za parket, beton, ovisno o podlozi.
Foto: FB / Koturaljkaški Klub Uljanik
Klub se ponosi i međunarodnim uspjesima. Možete li podijeliti neke od njih?
Svakako! Naša djeca redovito sudjeluju na natjecanjima diljem Europe, a prošle godine su dvije naše članice nastupale na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji. Godinu prije je jedna naša cura otišla u Buenos Aires na natjecanje. Uvijek se trudimo omogućiti im što bolje uvjete za napredovanje, iako smo ograničeni financijama.
Rezultati s obzirom na naše uvjete su zadovoljavajući, jer mi ovisimo o ovom terenu na Patinaggiu. Tako da po zimi onaj koji trenira vani ide naprijed, ti pokušavaš ostati na mjestu i čekaš proljeće da uspiješ nešto nadograditi.
Spomenuli ste financijske izazove. Kako se Klub nosi s tim?
Većinom zahvaljujući roditeljima. Financiranje iz gradskih i županijskih sredstava je skromno, ali roditelji daju ogroman doprinos, bilo kroz donacije, pomoć u organizaciji ili jednostavno podršku djeci.
Organizirali smo i prvi Europski kup u Puli, što je bio veliki uspjeh zahvaljujući zajedništvu i pomoći lokalne zajednice.
Foto: FB / Koturaljkaški Klub Uljanik
Samanta, vi ste majka jedne od članica. Kakvo je vaše iskustvo?
Samanta Prašina: Moja kći trenira već četiri godine, i ovaj sport je potpuno promijenio nju, ali i nas kao obitelj. Od početnih strahova i nesigurnosti, postala je samouvjerena i disciplinirana. Koturaljkanje nije samo fizički zahtjevno, već ih uči odgovornosti i radu u kolektivu.
Prvo je htjela odustati, a sada su joj treninzi važniji od školskih rođendana!
Što biste poručili roditeljima i djeci koji razmišljaju o ovom sportu?
Samanta: Vrata kluba su uvijek otvorena! Sport je jedinstven, kombinira fizičku i mentalnu spremnost, eleganciju i timski duh. Djeca se brzo razvijaju, uče disciplinu i stječu nezaboravna iskustva. Koturaljkanje je sport koji ih priprema za život – uči ih kako se nositi s izazovima, ali i kako iz svakog pada ustati jači.
Karin, imate li planova za budućnost kluba?
Naravno! Radimo na tome da koturaljkanje postane olimpijski sport, što bi našim članovima otvorilo mnoge prilike. Želimo unaprijediti uvjete rada i omogućiti našoj djeci još veći uspjeh. Uvijek nas vodi ljubav prema ovom sportu i želja da ga učinimo dostupnim svima.
