Rovinjka, Nataša Rogić Jukopila, policijska službenica koja je istrčala Ultra trail na Mont Blancu duljine 171 kilometra i 600 metara za 40 sati i 22 minute bila je gošća našeg jutarnjeg programa na Rovinj FM-u.

Sad kad je od utrke prošlo mjesec dana, dojmovi su se slegli i spremna je već za nove avanture tako za dva tjedna ide na novu utrku u Dalmaciju, od Solina do Omiša, duljine 118 kilometara.

'Nakon utrke brzo sam se oporavila i mogu biti sretna što me zdravlje dobro služi. Radi se o jednoj od najtežih svjetskih trail utrka. Hoda se i trči po planinama. Mogu reći kako je to bilo ostvarenje mojih snova. Za nastup sam, prije svega, trebala sakupiti dovoljan broj bodova. Nakon toga morala sam proći i takozvanu lutriju te sam početkom siječnja bila izvučena i tada sam znala da moram krenuti s ozbiljnim pripremama. Tijekom ljeta imala sam naporne treninge zahvaljujući kojima sam uspjela odraditi sve za tih 40 sati i 22 minute', rekla nam je Nataša.

Imala je, kaže, veliku tremu na samom startu utrke kad je srela veliki broj trkača, mahom profesionalnih sportaša. Ali, trema je popustila čim je startala. Bila je dobro oragnizirana i jela je svakih pola sata te pila izotonične napitke.

'Tijekom utrke me pratio kolega Bernard koji je mogao biti na 5 okrijepnih stanica; najprije nakon trideset i prvog kilometra pa nakon svakih idućih 50 kilometara te potom konačno na cilju. Bilo je, naravno, i nekoliko kriza. Prva me uhvatila nakon šezdeset i četvrtog kilometra. Tad sam se telefonom čula s mamom i sinom i bilo mi je lakše. U Italiji, nakon stotog kilometra, bilo je strašno vruće i tada sam opet mislila da više ne mogu ali nekako sam našla snage za nastaviti dalje. U Švicarskoj me uhvatilo i grmljavinsko nevrijeme pa sam se na pola sata sklonila pod stablo dok nije završila jaka tuča. Onda sam krenula dalje trčati još 14 kilometara do prvog naseljenog mjesta', pojašnjava nam hrabra Nataša.

Međutim, 4 kilometra prije cilja organizatori su pripremili izrazito motivirajuću navijačku atmosferu zahvaljujući kojoj je zaboravila na sve krize i odlučila ponoviti ovo iskustvo.

'Inače treniram tri do četiri puta tjedno. Radnim danima od 10 do 20 kilometara, a za vikend obavezno 20, 30 ili 40 kilometara po Učki, Ćićariji ili Labinštini. Za vrijeme priprema jedem uglavnom meso i povrće, a pred samu utrku tjesteninu. Ja nisam profesionalni sportaš, radim i majka sam i moram se dobro organizirati i svako slobodno vrijeme koristim za trening neovisno o vremenskim prlikama', kaže nam ova vesela Rovinjka.

Uvijek je voljela boraviti u prirodi, a za vrijeme studija s prijateljicom je započela planinariti, no tek je 2014. godine upisala Planinarsku školu Labin gdje su ju uputili na Utrku 100 milja Istre. Tako da joj je utrka od 105 kilometara ujedno bila i prva utrka u životu. Tu je utrku, kaže, prohodala, a onda je započela i s trčanjem i postala ovisna o trailu.

'Dok god me služi zdravlje, mislim da neću stati', zaključila je na koncu Rogić Jukopila.