Na poziciji desnog krila Filip Perić igrao je za RK Poreč, zatim za Zagreb, a prije nešto više od godinu dana stigla mu je ponuda iz austrijskog premijerligaša Handball Tirola.

Ova mlada nada iz Vrsara došao je u klub koji je tada bio zadnji na ljestvici, a sada se popeo na prvo mjesto.

S vrlo uspješnim i simpatičnim Filipom popričali smo i povodom našeg ispadanja s Europskog prvenstva.

Koliko si dugo već u Austriji, kako ti je, jesi li zadovoljan?

Evo u Austriju sam došao pretprošle godine u 11. mjesecu, tako da sam ovdje recimo godinu dana. Od samog početka dečki su me odmah prihvatili i reklo bi se, osjećao sam se kao kod kuće.

Prilikom mog dolaska situacija je bila dosta loša u rezultatskom smislu, no u konačnici smo uspijeli izboriti opstanak u ligi i samim time krenuti mirno u drugu sezonu.

Ove godine je potpuno druga priča te smo na kraju polusezone prvi na tablici, odnosno jedina smo ekipa bez poraza. Došao je novi trener, nekolicina novih igrača i za sada to izgleda dosta dobro… Prvi cilj bio je osiguranje playoffa koji smo matematički već sada ostvarili. S obzirom na odličan start u prvenstvu počelo se i razmišljati o napadu na titulu, ali do toga ima još jako puno pa idemo iz utakmice u utakmicu.

Jesi li naučio njemački?

Ponešto sam pohvatao, ali je to još uvijek dosta loše (smijeh)... Puno mi je olakšalo to što govorim engleski jezik, tako da sve što ne razumijem trener i suigrači mi mogu pojasniti. U ekipi imamo i četvoricu igrača koji govore hrvatski tako da su mi prvenstveno oni puno pomogli prilikom dolaska i adaptacije.

Kako izgleda jedan tvoj dan, koliko često treniraš?

Kroz tjedan normalno imamo 6 do 7 treninga plus utakmica. U danima kad imamo dva treninga nemam baš puno vremena, nakon doručka odlazim na jutarnji trening, zatim je ručak, popodnevni odmor i ponovo trening, pa večera i spavanje. U danima kada je samo jedan trening onda se i ugura kavica sa društvom!

Nedostaje li ti kad igrati u Poreču ili na domaćem terenu, gdje se vidiš kroz par godina, planiraš li se vratiti jednog dana?

Svoje prve rukometne korake napravio sam u Poreču. Sve što znam i što sam naučio dugujem njima. Lijepe uspomene me vežu uz RK Poreč, gdje sam i proveo većinu svoje rukometne karijere. Još uvijek sam u jako dobrim odnosima i s trenutnim i bivšim igračima, kao i s ljudima oko kluba.

Volim ispratiti i pogledati njihove utakmice, i naravno da mi na neki način nedostaje biti dio te ekipe. Vidjet ćemo što budućnost nosi, ali ako se budem vraćao kući, naravno da bih volio još jednom zaigrati za Poreč.

Trenutno je aktualno ispadanje naše reprezentacije s Europskog prvenstva u Njemačkoj, kako to komentiraš?

Mislim da imamo jednu dobru reprezentaciju koja je spoj mladosti i iskustva. Nažalost, nismo osigurali polufinale, ali mogli smo vidjeti da imamo puno potencijala za budućnost. Bilo je dosta oscilacija kroz prvenstvo, ali vjerujem da ćemo do godine kada je Hrvatska jedan od domaćina Svjetskog prvenstva pokazati da smo i dalje u vrhu svjetskog rukometa.