Proteklog vikenda je na rovinjskom bazenu „Delfin“ održan 23. Sprint na kratke staze, plivane su pedesetice, zaključno s Australianom. Na gotovo četverosatnom rekreativnom natjecanju sudjelovalo je tristotinjak plivača i plivačica iz čitave Hrvatske, nekoliko njih iz Italije te jedan iz SAD-a.

Jedva da se može izdvojiti koja kategorija u kojoj jedno od prva tri mjesta nisu osvojili naši Rovinjci, Delfini. Neki od njih osvojili su i nekoliko medalja jer su se, naravno, natjecali u više disciplina. A na bazenu su se, pak, u kostimu i kapicama, pojavile generacije od tek nižih osnovnoškolaca do onih u trećoj životnoj dobi, zajedničko im je, pogađate, plivanje.

Oni kao da žive ovaj sport jer kako inače objasniti sjajne rezultate dobivene u tek dva mjeseca ozbiljnog treniranja? Da. Dva mjeseca pravog treninga plivanja. U vodi, u bazenu u kojem možete postići brzinu, dobiti na zamasima.

Generacije su kroz ovaj Plivački klub prošle, ali ni jedna, do današnjeg dana još nije dočekala zatvoren bazen u kojem može trenirati, kao kolege im plivači, 12 mjeseci u godini.

Kad dijete želi postati Delfin, najprije kao početnik upisuje školu plivanja. Ako kao predškolac ili tek niži osnovnoškolac izdrži kasnosatne treninge na bazenu Hotela Eden koji nerijetko završavaju u 23 sata, u boljem slučaju u 22,30 sati, tada može krenuti dalje, u višu starosnu kategoriju.

Ljeto je prava nagrada plivačima jer tada napokon mogu korisiti 50-metarski bazen s najljepšim pogledom na grad. Tamo će se zadržati tek dva mjeseca, a kada im jesen stigne sele se u toplu vodu 17-metarskog bazena rovinjske bolnice Martin Horvat.

Uz suhe treninge u teretani i cjelogodišnje vodstvo Ariane Curto i Bojane Bolković, Delfini danas na natjecanjima osvajaju što se osvojiti može. Njihovi su aduti u kategoriji juniora Matija Mužina i Nikka Brajković, a Manuel Herak u kategoriji mlađih juniora.

Ipak, svako ime, svaki plivač, svaki Delfin zaslužuje, ako radi ničeg, onda radi upornosti i rada u nezavidim uvjetima, da primi dubok naklon za svoj rad, trud i prihvaćanje ovih (ne)sportskih uvjeta kao da su bogom dani.

I valjda je rovinjske Delfine baš ta situacija napravila da u inat svima pokupe odličja, osvoje prva mjesta, da se kite medaljama i time poruče da mogu oni i bez nas, bez onih koji bi im trebali omogućiti sve što im treba, jer oni su to zaslužili.

Podsjetimo kako je Klub utemeljila grupa entuzijasta vođena prof. Nikšom Kalačićem 1949. godine, a s idejom formiranja kluba i njegovog omasovljenja, izgradnje bazena i ulaska u više rangove takmičenja. Sedamdeset godina kasnije Klub na svojim stranicama ima ispisano „Sa današnje instance gledano svi su ciljevi i ostvareni, no suvremeni razvoj sporta postavlja nove granice uspješnosti koje nije moguće postići bez određenih preduvjeta od kojih na prvom mjestu ističemo izgradnju zatvorenog bazena, odnosno isti cilj iz 1949. godine.“