Agencija za elektroničke medije izdala je Preporuke za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima, a motiv za istu bila je studija koja je pokazala da se od ukupnog broja sportskih vijesti tek 3,76 posto odnosi na ženski sport.

Vanja Gavran, član Vijeća za elektroničke medije za Rovinj FM je rekao kako je studija rađena na tri najgledanije nacionalne televizije. 

Ženski sport podložan je stereotipima, seksizmu, diskriminaciji na više razina. Sportašice imaju lošiju sportsku infrastrukturu od kolega sportaša, nagrade za ostvarene rezultate manje su od nagrada sportaša istoga sporta, na natjecanjima borave u lošijim hotelima, manje su im plaće, nejednaki su uvjeti za bavljenje sportom u cjelosti.

SPORTAŠICE DOBIVAJU LOŠIJE TERMINE ZA TRENING, A FIFA NEMA NI FOND ZA ŽENSKI NOGOMET DOK SE NA MUŠKOM NE ŠTEDI

Gavran je naveo primjer ženskog hokejaškog tima koji u Zagrebu ima termin za početak treninga u 23 sata, a jedna igračica nakon svakog odrađenog treninga putuje autobusom kući za Rijeku.

Ženski sport diskriminiran je u odnosu na muški oduvijek, kaže Gavran, a to potkrepljuje činjenicom da je sudjelovanje na prvim Olimpijskim igrama ženama bio zabranjen ne samo kao sudionicama već i kao publici. 

Do danas stvari su se promijenile, ali ostaje nezavidna statistika. Svijetla točka jesu lokalni mediji koji ženski sport prate puno više od nacionalnih medija, potvrdio je Gavran.

Osam je zemalja provelo ovo istraživanje, a rezultati su redom slični. Gori po praćenju ženskog sporta na nacionalnim televizijama je Portugal, a najbolji su rezultati dobiveni u Srbiji gdje od ukupno praćnog sporta 10 posto spada pod praćenje ženskog sporta.

Da stvari idu na bolje pokazuje i podatak, ponovno se vraćamo na Olimpijske igre, kako posljednjih godina u gotovo istom omjeru sudjeluju i muškarci i žene.

50 POSTO ODLIČJA SU HRVATSKOJ DONIJELE UPRAVO SPORTAŠICE

'Postoje ključni trenuci kada u nekoj zemlji ženski sport, pogotovo onaj kolektivni,  postaje sve atraktivniji, a kada govorimo o Hrvatskoj to su trenuci Blanke Vlašić ili Janice Kostelić koje su za Hrvatsku donijele velika odličja. U Francuskoj je praćnje Svjetskog ženskog nogometnog prvenstva postalo jedno od najgledanijih sportskih natjecanja', rekao je Gavran i dodao podatak da je gotovo 50 posto odličja u Hrvatsku stiglo od sportašica.

Statistika govori puno. Tako su na primjer u Hrvatskom olimpijskom odboru, izvršnom odboru, od njih sto, samo dvije žene. 'Moramo biti svjesni da smo na jedan način mi i dalje patrijahalno društvo, a muškarci kroje politiku', rekao je Gavran i podsjetio kako FIFA na primjer uopće ne financira ženski nogomet.

Na spomenutu situaciju uvelike utječe marketing jer prijenos nekog sporta ima zadaću da proda određeni proizvod, a slijedom okolnosti, upravo to čini prijenos sporta muške ekipe. 

Stanje stvari bilo je okidač za stvaranje Preporuka za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima, a promocijom istog te javnim pričanjem o temi namjera je postotak od nepunih 4 posto medijskog praćenja povećati, ali i ukazati na činjenicu da, kako kaže Gavran, ne postoje muški i ženski sport. Postoji sport, a on ne poznaje spol.