Sanja Radolović, saborska zastupnica iz redova SDP-a, u raspravi o Izvješću o korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova te pretpristupnih programa pomoći EU u drugoj polovici 2023. godine istaknula je kako bi EU fondovi trebali imati ključnu ulogu u ublažavanju siromaštva i smanjenju nejednakog regionalnog razvoja.
Međutim, prema njezinim riječima, takav učinak nije prisutan u Hrvatskoj.
Prema nedavnoj statistici Eurostata za 2023. godinu, čak 66% kućanstava u Hrvatskoj jedva pokriva osnovne mjesečne troškove (režije, stanarina, hrana), što je znatno ispod prosjeka EU-a od 45%.
Ispod nas su samo Grčka, Bugarska i Rumunjska.
Premijer Plenković ističe kako je bitan kreditni rejting zemlje, naglašavajući da je Hrvatska unaprijedila svoj rejting "iz smeća na investicijsku razinu".
Međutim, Radolović upozorava da, dok se kreditni rejting podiže, kupovna moć građana ostaje među najnižima u EU-u. 66% hrvatskih kućanstava jedva spaja kraj s krajem, umirovljenici gladuju, a građani čekaju na zdravstvene preglede po dvije-tri godine.
Neiskorišteni EU fondovi i nerealizirani projekti
Premijer često ističe kako će Hrvatska dobiti 25 milijardi eura iz EU fondova, no Radolović podsjeća da veći iznos sredstava iz EU-a zapravo ukazuje na niži razvoj zemlje u odnosu na druge članice. Stvarnost pokazuje da sredstva iz EU fondova nisu u dovoljnoj mjeri isplaćena krajnjim korisnicima, a realizacija projekata znatno kasni.
Naime, isplata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti nije dostigla očekivanu dinamiku, dok projekti iz novog sedmogodišnjeg okvira (do 2027.) praktički nisu niti započeti.
Posebno zabrinjava činjenica da su mnogi veliki infrastrukturni projekti prebačeni iz financijske perspektive 2014.-2020. u noviju perspektivu, koja još uvijek nije dala rezultate.
Slabost implementacije i gubitak sredstava
U mnogim sektorima, kao što su izgradnja vrtića, dogradnja škola ili zelena tranzicija, sredstva su planirana, no realizacija je izostala.
Na primjer, od 30 milijuna eura za izgradnju i rekonstrukciju vrtića, isplaćeno je samo 7,5 milijuna, dok je za zelenu tranziciju ostalo neiskorištenih 145 milijuna eura od planiranih 252 milijuna eura.
Dug period čekanja na evaluaciju projektnih prijedloga i kašnjenje u isplati sredstava od strane Europske komisije rezultira gubicima u samoj provedbi.
Komplikacije u procedurama i loša evaluacija projekata
Korisnici koji se prijavljuju za sredstva iz EU fondova suočavaju se s kompliciranim i opsežnim procedurama koje nisu nametnute od strane EU, već su ih sami uveli hrvatski administratori.
U evaluaciji i odabiru projekata često je naglasak na brzini i broju aktivnosti, dok kvaliteta mnogih prijedloga ostaje zanemarena.
Također, česte promjene u pravilima igre tijekom same implementacije dovode do nesigurnosti među korisnicima, a odluke vanjskih stručnjaka o projektima ponekad nisu u skladu s uputama iz Poziva za dostavu projektnih prijedloga.
Nedostatak kadrova u sustavu EU fondova
Jedan od najvećih problema u povlačenju sredstava iz EU fondova su nedostatni i neiskusni kadrovi u sustavu. Iako postoji značajan iznos dostupnih sredstava, radnici u ovom sustavu rade za niske plaće i bez dovoljno iskustva. Kada steknu iskustvo, često napuštaju javnu službu i prelaze u privatne konzultantske tvrtke zbog boljih financijskih uvjeta.
Ovaj ciklus dovodi do toga da je teško povući sredstva iz EU, jer ne postoji dovoljno kvalificiranih kadrova koji bi osigurali učinkovitu implementaciju.
Radolović je za kraj istaknula kako je stvarna slika u Hrvatskoj mnogo tamnija od one koju prezentira vlada. Iako EU fondovi predstavljaju priliku za razvoj zemlje, trenutna politika, administrativne poteškoće i kašnjenja u implementaciji ozbiljno ugrožavaju njihov puni potencijal.
Bez ozbiljnih promjena u sustavu implementacije i boljoj komunikaciji s korisnicima na terenu, Hrvatska će teško iskoristiti prednosti koje EU fondovi mogu ponuditi.
