Proteklih se tjedana provodilo testiranje djece koja bi u rujnu trebala krenuti u prvi razred osnovne škole.

Kalendarski rečeno, djeca koja do 1. travnja tekuće godine pune šest godina prema zakonu su školski obveznici. Za iduću školsku godinu koja će započeti u rujnu, to su djeca rođena od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014. godine.

- Procjenjuje se da je dijete upravo između šeste i sedme godine spremno za školu te sposobno pratiti zahtjeve u nastavi. To je jedan od kriterija koje treba zadovoljiti za upis u prvi razred. Dok je drugi kriterij psihofizička spremnost za školu, rekla je za Rovinj FM stručna suradnica i psiholog mentor iz rovinjske Osnovne škole Vladmir Nazor, Marija Gliha Družetić.

Spremnost za školu je kombinacija različitih sposobnosti, vještina, znanja, navika i motivacije koja omogućuje djetetu uspješno svladavanje propisanog nastavnog plana i programa. Ona se sastoji od nekoliko aspekata, a to su socio-emocionalna, spoznajna, govorno-jezična i fizička spremnost.

'DOGODI SE DA DIJETE ZNA ČITATI I RAČUNATI, ALI NIJE SPREMNO ODVOJITI SE OD RODITELJA'

- Vrlo važan aspekt spremnosti za školu je socioemocionalna spremnost. Neki od pokazatelja te spremnosti su, na primjer, može li se dijete odvojiti od roditelja, samostalno funkcionirati u nepoznatoj okolini, ostvaruje li uspješnu komunikaciju i suradnju s vršnjacima, poštuje li pravila i društvene norme, izražava li emocije na socijalno prihvatljiv način, jesu li emocionalne reakcije primjerene situaciji odnosno može li dijete odgoditi zadovoljenje svojih želja i potreba, zna li se suočiti s neuspjehom i slično, kaže Gliha Družetić.

Ukoliko su odgovori na ova pitanja da, možemo reći je dijete na socio-emocionalnom planu spremno za školu.

Socio-emocionalna spremnost je svojevrsni temelj i, ukoliko je on uspostavljen, dijete će puno lakše usvojiti ostale vještine i znanja koja se od njega očekuju.

Ono kako roditelji tu mogu pomoći je da razgovaraju o tome kako se dijete osjeća, budu podrška u izražavanju svih djetetovih emocija, podrže djetetovu vjeru u sebe i njegove snage, ne opterećuju dijete svojim prevelikim očekivanjima, naglasak stave na trud, a manje na uspjeh te da potiču suradnju s drugima, ali i djetetovu samostalnost odnosno brigu o sebi, savjetovala je Gliha Družetić.

Drugi aspekt spremnosti djeteta za polazak u školu je spoznajna ili kognitivna spremnost koja se odnosi na opća znanja o sebi, obitelji, prirodi i prirodnim pojavama, razumijevanje prostornih, vremenskih i količinskih odnosa, vizualnu percepciju, pamćenje, logičko zaključivanje, imenovanje boja. Očekivano trajanje pažnje u toj dobi je 15 do 20 minuta.

- Kognitivna spremnost kod predškolaraca i prvašića vrlo često prednjači nad socioemocionalnom spremnošću. Zna se desiti da, na primjer, dijete zna čitati i pisati, pa čak i zbrajati i oduzimati, ali ne može kontrolirati svoje emocionalne reakcije ili se teško odvaja od roditelja, kaže Gliha Družetić.

SVAKODNEVNE AKTIVNOSTI I 'MALE STVARI' PUNO ZNAČE ZA BUDUĆU SPREMNOST PRI POLASKU U ŠKOLU

Što se tiče kognitivne spremnosti, roditelji mogu pomoći tako da obogate iskustva svog djeteta, vode ga u obilazak grada, muzeja, kazališta, sela i prirode, usmjeravaju pažnju na događanja u prirodi, igraju društvene igre koje su važne i za socioemocionalni razvoj.

Preporuča se listanje i čitanje dječih časopisa, slikovnica i knjige, razgovaranje o svemu te poticanje radoznalosti djece.

Nastavak razgovora pročitajte u četvrtak na portalu IstraIN.