Na sutrašnji dan, 10. listopada, diljem svijeta obilježava se Dan beskućnika, a prilika je to za podizanje svijesti o ovom velikom društvenom problemu, koji može pogoditi bilo koga i bilo kada.

Zabrinjavajuće podatke o povećanju broja korisnika, ali i sve dužem zadržavanju u pulskom prenoćištu za beskućnike, otkrila nam je Varja Bastiančić, voditeljica pulske Udruge Institut i idejna začetnica projekta otvaranja prenoćišta za beskućnike u Puli, što je prvo takvo prenoćište u Hrvatskoj.

Podsjetimo, Hrvatska mreža za borbu protiv siromaštva uručila je našoj novinarki nagradu Svjetionik za izvještavanje o siromaštvu, a radilo se o intervju upravo sa sugovornicom Varjom Bastiančić. Taj tekst pročitajte ovdje.

Sada nam je Varja otkrila i kako su nedavno završili s uređivanjem blagovaonice te je pozvala sve građane da u četvrtak od 17 sati dođu u Valtursku 61 na Dan otvorenih dana i uljepšaju nekome od korisnika njihov dan!

"Uspjeli smo napokon završiti s ovim jednim malim krilom koji je vezan na kuhinju, za kojeg smo od početka imali ideju da pretvorimo u blagovaonicu i napokon smo to uspjeli! Baš smo sretni zbog toga jer sada ima jednu toplinu koju inače svaki naš dom ima. Promijenili smo prozore i stavili smo napokon vrata što će svakako osigurati da nam ovu zimu bude toplije, jer ovdje je zgrada zaista ledena, smrzavali smo se. Tako da polako, malo po malo, uređujemo ovaj naš prostor i činimo ga funkcionalnim u konačnici.

Naglasak je da prostor bude i ugodniji, ali i funkcionalniji, kako korisnicima, tako i nama. Pa smo pitali je li to njima u redu, da otvorimo vrata, da zainteresirano građanstvo dođe i posjeti naše prostore, tako da tkogod da želi, nek zna da je dobrodošao od pet popodne, moći će se vidjeti cijeli prostor, spavaone, naši prostori... Mislim da je to jedan od najkraćih i najbezbolnijih načina da se ljudi upoznaju s nama, da dožive naš prostor i sve nas i da budu dio nas, barem na kratko", poručila je Bastiančić.

Foto: arhiva

Koliko otprilike bude korisnika u ovo doba godine, dolaze nam hladniji dani, s kojim se problemima oni najčešće susreću?

Kako su kišni dani, broj noćenja nam se, očekivano, polako povećava. Sada smo prosječno na 25 ljudi svaku noć, a po ljeti smo bili na otprilike 18-20 korisnika na noć. Cilj nam je da nitko ne noći na ulici jer su oni svi krhka zdravlja, tako da mi je drago da nam se vraćaju.

Problemi su nažalost uvijek iste prirode. To su izuzetno kompleksni i višeslojni problemi - narušeni obiteljski odnosi, vrlo krhko zdravlje, neimanje osobnih dokumenta, zdravstvenog osiguranja, izostanak liječnika obiteljske medicine...

Možda smo ove godine svi zajedno kao Hrvatska mreža za beskućnike stavili u fokus činjenicu da mi imamo sve veći udio starije populacije, da smo nekim dijelom, znamo se zezati, starački dom.

Foto: uređena blagavaonica, FB / Udruga Institut Pula

Mi se tu šalimo na taj račun i naši korisnici su relativno vitalni, ali je činjenica da nam, kako Hrvati kao populacija stare, tako i osobe u beskućništvu stare, a ne rješava se problematika smještaja za stare i nemoćne i imam dojam da smo u začaranom krugu.

Svi smo dosta isfrustrirani jer vršimo pritisak na Centre za socijalnu skrb, a država nam ne povećava ugovorene krevete i kapacitete, tako da ljudi predugo vremena ostaju ili na ulici, ili u prihvatilištima, ili u prenoćištima, zavisi što koji grad nudi ili ima. Umjesto da su zapravo u odgovarajućoj ustanovi, a što je za starije od 65 godina u ovom slučaju Dom za stare i nemoćne.

Ne smijemo zaboraviti velik udio naših umirovljenika koji si ne mogu priuštiti podstanarsko stanovanje pa nažalost spavaju kod nas. Problematika je nažalost ista, ali broj korisnika se povećava i to nas nekako sve skupa zabrinjava jer vidimo povećanje broja ljudi kroz dnevni boravak koji zapravo žive u nekakvim nastambama improviziranim ili stanovima koji su bez struje i vode, pa dolaze kod nas obavljati osobnu higijenu i oprati rublje.

Zapravo mislimo da se povećava udio osiromašenog stanovništva.

Foto: Facebook / Udruga Institut Pula

S obzirom na prošlo ljeto, sada mogu usporediti, kada smo znali imati po 10 ili 11 korisnika, ovo smo ljeto imali duplo više korisnika.

Samo to govori u prilog tome da u ljetnim mjesecima kada ljudi puno više borave vani, mi smo već tada imali povećanje od gotovo 100 %, a statistika govori o povećanju broja korisnika i frekvencije ljudi koja je prošla kroz naše prenoćište. Mi smo samo do 30. lipnja bili na 74 osobe u ovoj godini koje su trebale uslugu, smještaj ili nekakvo zbrinjavanje.

Ono što već sada možemo primijetiti je sve veći udio ljudi koji se dugo zadržava kod nas. Statistički gledano, prošlo ljeto je prosjek zadržavanja bio 12-13 dana pa smo mi pronalazili nekakva rješenja.

Starija populacija se zadržavala 3 do 4 mjeseca pa smo imali nekakva rješenja za velik dio njih. Mi sada imamo zaista veliki broj ljudi, imamo ovdje 15 ljudi koji su duže od 6 mjeseci kod nas svaki dan. To su vrlo ozbiljni podaci jer govorimo o vrlo ranjivoj skupini sa svojim specifičnim potrebama i zapravo mislim da ćemo imati već do godine ozbiljan problem.

Ja se nekako već iskreno bojim hoće li nam ovu zimu to biti dovoljno kreveta jer ovim uzlaznim trendom koji se trenutno pokazuje, bojim se da ćemo se sljedeću zimu loviti za glavu jer nećemo imati gdje smjestiti ljude.

Želim vjerovati da će se mjere iz socijalne skrbi i gradovi, da će se više uključiti kao pružatelji usluga na kojoj u konačnici je obveza pružanja socijalnih usluga prenesena pa ćemo svi zajedno, možda s različitim mjerama, uspjeti nekim ljudima osigurati dostojanstvenu egzistenciju.

Što može bilo koja osoba napraviti da pomogne te da beskućnici više ne budu više ta zaboravljena i nevidljiva skupina u društvu?

Ovaj Dan otvorenih vrata je prilika da nas ljudi upoznaju, da se podruže s nama i da vide da ni mi niti naši korisnici nismo ništa drugačiji od bilo kojeg drugog građana.

Svaka pomoć i podrška našem radu u bilo kakvom obliku su više nego dobrodošli, tako da zaista ima ljudi koji žele donirati, mogu donirati, ima ljudi koji nas kontinuirano prate, tako da svaki oblik pomoći i podrške su kod nas više nego dobrodošli i nema toga što je krivo.

Zaista ne postoji ni jedna inicijativa koja je iz srca koja je kriva, uvijek srce daje najbolje odgovore na pitanja što mogu napraviti.

Svi mogu nešto napraviti. Dođi, kartaj se s njima, pričaj o nogometu, o ženama, o čemu god, nije važno, samo budi čovjek s čovjekom i to je jako puno.

Photo: Dusko Marusic/PIXSELL