Prošle se subote otvorila jedna posebna izložba u (PAG) Photo Art Gallery „Batana“ u Rovinju, a autorica je pulska fotografkinja Edna Strenja Jurcan.

Samostalna izložba fotografija pod nazivom "Vitiligo - aposemija duše" donosi portrete osoba koji boluju od vitiliga.

Autorica kroz objektiv fotoaparata predstavlja vitiligo, stečenu, ograničenu depigmentaciju kože koja je sklona širenju i najčešće se manifestira s ostalim autoimunim bolestima, a od koje sama boluje kako bi, prema vlastitim riječima, edukacijom potaknula ljude na razmišljanje o različitostima ali i osnažila osobe s vitiligom, da se kroz edukaciju i promoviranje različitosti kao ljepote, osjete bolje u svojoj koži.

Nismo mogli a da ne priupitamo Ednu više o ovoj izložbi i njen pogled na depigmentaciju kože.

Kroz objektiv fotoaparata predstavljate vitiligo, od kojeg i sama bolujete. Kako ste došli uopće na ideju baš za ovakvom izložbom, što želite poručiti ljudima?

Ljudi su me često znali pitati: "Što su ti te mrlje oko očiju?". Nitko ustvari ne razmisli prije nego što upita, što bi to realno moglo biti. Ustvari jako malo ljudi zna što je to, osim kada "to" zahvati cijelo tijelo u velikoj mjeri.

Ovom izložbom htjela sam razbiti stigmu, sram, fotografirati ponosno ljude sa svojim flekicama te ih tako, iskreno, pokazati svima.

Kada ste saznali da bolujete od ove bolesti, što vam je prvo prošlo kroz glavu i kako ste se tada osjećali?

Kako sam dugo vremena imala flekice i mislila da su nešto sasvim drugo, nisam se time pretjerano bavila. Više mi je smetalo to opetovano objašnjavanje i skoro pa "pravdanje" zašto ih imam ljudima koji su to pitali.

Susrećete li se često s predrasudama zbog vitiliga? Jeste li se ikad sramili zbog svoje kože?

Komentari i pitanja vezana za bilo što što ima veze s našim izgledom mogu jako povrijediti čovjeka s toga smatram da su nepotrebna. Nažalost, to često nije tako pogotovo u ženskom svijetu. Osobno nisam nikad imala problema zbog vitiliga, ali znam ljude koji jesu. Od sitnih zadirkivanja do bulizma. Smatram da o tome treba pričati kako bi se ljude educiralo i spriječilo takve situacije.

Izložba je prošla Veneciju, Pulu i Rijeku, a sada je stigla i u Rovinj! Kakve su bile reakcije ljudi koji su vidjeli izložbu i kako se vi osjećate s obzirom na te reakcije?

Puno ljudi mi je prišlo s jako pozitivnim reakcijama.

Tema je delikatna, i puno ljudi se pronašlo u njoj, iako možda ne boluju od vitiliga ali su se u jednom ili više trenutaka u životu osjetili "drugačijima". Divno je kada vidiš da ljudi razumiju i podržavaju tvoj rad, tad znaš da nisi sam i da ima smisla to što radiš.

U vremenu kada se u medijima mlade djevojke konstantno suočavaju s prikazima savršenog i nedostižnog, što biste im poručili, kako da se vole baš onakve kakve jesu?

Svi moramo proći kroz onu fazu prihvaćanja društva. To je dio života, koji je, po mom mišljenju, danas sve nemilosrdniji.

Smatram da je jako bitno da djevojke, ali i dječaci, grade svoje samopouzdanje, naravno s pomoć roditelja, bliskih ljudi a zašto ne, i psihoterapijom, jer je jako samopouzdanje oružje protiv svega što nam društvene mreže svakodnevno serviraju.

Na kraju, ako smo se svi rodili različiti, tko je odlučio da moramo na kraju biti svi isti? Budimo ponosni na unikat kakav jesmo, to i jest naše bogatstvo.

Izložba se u Rovinju može razgledati sve do 10. rujna u radno vrijeme galerije: od ponedjeljka do petka od 10:30 do 13.30 te od 18 do 22 sata, dok je subotom otvorena samo prijepodne i kasnije po najavi.