Briga o životinjama nije samo posao, već poziv koji zahtijeva srce, predanost i mnogo strpljenja. U svijetu gdje su mnoge životinje ostavljene na milost i nemilost ulice, postoje ljudi koji se neumorno bore za njihovo dobro.

Kroz svoj rad pokazuju da svaka životinja zaslužuje ljubav, skrb i dom, a svaki spaseni život predstavlja mali, ali značajan korak prema boljem svijetu za sve nas, a upravo je jedan od njih 'dobri duh Vodnjana', Zajim Grga Softić.

''Ne znam zašto me zovu dobrim duhom, ali radim sa životinjama konstantno već zadnjih 15 godina. Odrastao sam na selu i oduvijek sam volio životinje, tako da sam bio u kontaktu s njima, ali zadnjih petnaestak godina to je postalo svakodnevno. Ljudi me znaju osobno i znaju da ovo radim već dugo.

To nije moje osnovno zanimanje, naravno, radim cijeli život, ali ovo s životinjama nije moj jedini posao. U Vodnjanu se vidi napredak u očuvanju i brizi tih životinja, i to ne samo mojom zaslugom. Ne želim da izgleda kao da hvalim samo sebe jer doista ima mnogo pojedinaca koji anonimno rade dobru stvar i pomažu.

Ljudi me zovu kad trebaju pomoć, i uvijek se trudim odgovoriti. Ne smatram to teretom, već zadovoljstvom i načinom da doprinesem zajednici.

S vremenom je moja posvećenost brizi o životinjama postala prepoznata, a to me motivira da nastavim dalje.'', poručio je Grga.

Posljednih deset godina, Grga izrađuje i kućice za životinje, a nedavno je napravio svoju 400-tu kućicu.

''Strastveno se bavim izradom kućica za životinje. Počeo sam prije desetak godina, izradio sam prvu kućicu i tako je sve krenulo. Kućice uglavnom izrađujem od recikliranog materijala, radim isključivo od odbačenih komada, poput limova, boja i drvenih dasaka.

Počeo sam i oslikavati kućice, nisam slikar, ali ide mi to, uvijek tražim nove ideje i motive te osobno uživam u tome, a posebno mi je drago što sam radio s djecom iz Vodnjana na tim projektima.'', rekao je Grga te dodao kako mu je to najveće zadovoljstvo.

Kućice za životinje radim već dugo i napravio sam ih oko 400. Većina tih kućica je donirana udrugama i pojedincima koji brinu o životinjama, a iako se često forsiraju kućice za mačke, ja radim kućice i za ptice, pse, mačke te sve druge životinje. 

Radim i s udrugama iz Rovinja i Poreča. Također sam napravio kućice i za Glinu kada je tamo bio potres, a sve u svemu– ako mogu pomoći, pomažem.

Neke od kućica su prodane, a sav prihod od prodaje ide za udrugu Ruka šapi ili za hranu za vodnjanske mačke. Ni novac ni pomoć ne tražim za sebe, niti bih ikada prodavao kućice za vlastitu korist.

Moram dodati kako poznajem još ljudi koji rade kućice, a meni su se čak javili neki ljudi i rekli kako su počeli raditi kućice pa tako primjerice jedan dečko iz Zagreba.'', poručio je Grga.

Osim toga, otkrio nam je da se situacija, što se tiče brige o životinjama u Istri poboljšala.

''Mislim da je u Istri sada relativno dobra situacija, pogotovo u usporedbi sa stanjem prije deset godina. Udruge rade dobar posao, iako možda ima problema, ali sama činjenica da spašavaju životinje i podižu svijest među ljudima je veliki napredak.

Postoji sve veća svijest o potrebi brige o životinjama te na kraju krajeva, one su tu i zaslužuju našu pažnju.

U Vodnjanu također ima napretka, a važno je napomenuti da nisam jedini koji pomaže. 

Posebno se trudimo oko kastracije i sterilizacije jer nije dovoljno samo hraniti mačke, a bitno je smanjiti broj životinja i dovesti ga u neku normalu. 

Imamo dogovor s veterinarom u Vodnjanu, što mi je veliko olakšanje jer je prije sve bilo puno teže, a Pula je u tom pogledu bila daleko te je sada situacija puno bolja i omogućava nam da lakše pomažemo životinjama. 

Situacija se stabilizira, što je jako važno. 

Poznajem mnoge ljude iz Rovinja, Poreča, Novigrada i Umaga, svi se trude i doprinose, svaka im čast!

Mislim da je situacija bolja za životinje i da može biti samo bolje, istina je da napredak ide sporo, ali definitivno de na bolje.

Tu nema radnog vremena, nema prisile, to je isključivo moj odabire i to mene ispunjava, a koliko god ponekad bilo teških trenutaka, sve se vraća kroz zadovoljstvo.'', poručio je Softić.

Kako kaže postoji i teških trenutaka...

''Kad čovjek puno sebe daje, kroz sve te godine, bude i teških trenutaka,a teški trenuci su ti kad puno životinja umire jer jednostavno nemoguće je izbjeći bolesti i nesreće. Veterinarski posjeti su česti te su to sati i dani provedeni kod veterinara.

Volonteri stvarno puno pomažu, ne želim isticati sebe, ali volonteri su stvarno neprocjenjivi, bez njih bi sve ovo bilo puno teže izvesti.

Godinama nisam mogao biti prisutan kada bi neki od mojih pasa iz azila odlazio, uvijek bih morao zamoliti neku kolegicu ili nekoga drugoga da preuzme tu odgovornost.

Primjerice, kada štenci dođu i budu dva-tri mjeseca kod mene, nije smak svijeta kada ih treba udomiti.

Ipak, ta činjenica da ih izliječim, pružim svu moguću brigu, a zatim moram udomiti, može biti emocionalno teška. Iako znam da je to ispravno i potrebno, osjećam kao da gubim svog psa.

Svakog dana dajemo sve od sebe, znajući da činimo razliku, a sve što radimo, radimo iz ljubavi prema životinjama i želje da im pružimo bolji život.'', zaključio je kreativni Zajim Grga Softić, dobri duh Vodnjana.

Pozivaju se svi ljudi dobre volje: ako slučajno posjedujete viška materijala poput boje, dasaka, lima ili čavala, donirajte ih za izradu još kućica.

Također, ako ste u mogućnosti, donirajte hranu, potrepštine ili novac kako bi se našim najboljim prijateljima – životinjama – pružio još bolji i kvalitetniji život.

Svaka pomoć je neprocjenjiva!