Posljednje nedjelje ožujka, 26. ožujka,  administrativnom odlukom kazalje sata ćemo sa dva sata  ujutro prebaciti sat vremena u budućnost, na tri sata ujutro. Tako radimo od 1983. godine na ovamo.

Gotovo svi naši uređaji, s imalo elektroničkog mozga, načiniti će to bez naše intervencije. Ono što ćemo svi mi osjetiti na svojoj koži biti će kasniji izlasci Sunca i produženo predvečerje. 

Ljetno, ukazno vrijeme datira od početka XX stoljeća. Nakon protoka desetljeća ukazno vrijeme postalo je normalno za dobar dio svijeta, ili bar do argumentiranih rasprava o njegovoj svrsishodnosti.

Tada je krenuo ireverzibilni postupak, najprije stidljivo, a zadnjih godina sve više država izlazi iz sustava ukaznog vremena. EU se pridružila napuštanju ideje ukaznog vremena, no birokratski razlozi prolongirati će taj postupak još neko vrijeme. 

Što je to ukazno, ljetnje vrijeme?! Radi se o dogovorenom računanju  vremena koje se od stvarnog, Sunčevog vremena, razlikuje za jedan sat.

Osnovna zamisao ljetnog ukaznog vremena je da se ujutro uštedi  jedan sat dnevnog svjetla (dok ljudi još spavaju ili tek idu na posao, u školu) kako bi na večer ostalo više vremena za druge čovjekove aktivnosti.

Taj se postupak opravdava i uštedom energije. Iako je riječ o ljetnom vremenu razdoblje njegova računanja obuhvaća i gotovo cijelo proljeće te polovicu jeseni.

Uživajmo i ovog ljeta u vremenu „iz budućnosti“, pitanje je samo kada će ta (beskorisna?!) navada postati dijelom povijesti.