Na limenom konju "dojahao" je ratnik-humanist, Puležan, skinuo je svoj plastični štit, pokazao širok osmijeh i pružio ruku. Iz kofera je izvadio platnenu vrećicu i rekao:"Idemo!"

Išli smo! Išli smo u moje dvorište gdje je počela kulinarska čarolije. Osjećala sam se poput Alise u Zemlji čudesa spremajući se uputiti u "zečju rupu".

Ratnik s početka priče je izvadio sav pribor iz platnene vrećice, uredno ga posložio po stolu, izvadio je i sastojke, a ‘ratnik’ se zove Moris Žiković.

Zamahnuo je čarobnim štapićem i čarolija je mogla početi. Doživljaj i emociju prema hrani koji mi je Moris prenio, teško je riječima opisati. Užitak je bio gledati ga kako radi to što radi. Slušati ga kako priča o sastojcima koje većinu sam uzgaja.

Pričao je o nazivima, odakle potječu, kako se koriste. Puno mi je toga ispričao. Ja tu strast prema svakoj namirnici teško mogu dočarati. Pričao mi je o svojoj noni i ljubav prema kuhanju koju je od nje naslijedio.

Strijelac, u podznaku blizanac s mjesecom u vodenjaku pokazao je kako je moguće spojiti na oko ono nespojivo. Kako je moguće zamisliti nezamislivo. Neprestano naglašavajući važnost tradicije i očuvanja iste.

Očarana dojmom o hrani a i Morisovoj ličnosti, zapamtila sam jedino da je tanjur izgledao jednostavno čarobno, te da je kombinacija okusa bila fantastična.

Alisi je bilo vrijeme da se vrati iz zemlje čudesa te da se Maestru zahvali na tome što je imala čast isprobati njegovo remek (d)jelo i to na tri načina.

Dobro pogledajte to lice, kada ga vidiš na nekom štandu, kupi hranu od njega jer sigurno sudjeluje u jednoj od humanitarnih akcija.

Zapamtila sam još nešto. Tanjur je nazvao Sretno Barbara! Meni ne preostaje nego da kažem, Moris hvala.