Prvo što smo napravili kad smo se rodili je bio naš prvi udah. Naklon toga je s prvim izdahom pušten i prvi glas, vrisak ili kmeč. I od tada nismo prestali disati. Dišemo kad smo budni, dišemo kad spavamo, disat ćemo dok god živimo.

No znači li to da znamo disati? Dišemo li pravilno i možemo li naučiti kvalitetnije disati? Odgovore na ta pitanja potražili smo kod rovinjskog fizioterapeuta i instruktora fitnessa Sandra Apollonia koji je nedavno gostovao u emisiji Radio ordinacija Rovinj FM-a.

"Kad bi se držali onog disanja kojeg napravimo na rođenju onda nam i ne bi trebao trening. Međutim stvari nisu tako jednostavne." rekao je Apollonio i pojasnio, "Ne obraćanjem pažnje na proces disanja prvo prestajemo disati dijafragmom, a upravo je ta vrsta disanja zapravo najučinkovitija volumenom. Postoje tri vrste disanja, dijafragmalno, kostalno i klavikularno disanje."

"Kostalno ili prsno disanje je ono koje uglavnom preuzima glavnu ulogu kada prestanemo koristiti dijafragmalno ili trbušno disanje. Klavikularno disanje je najpliće disanje, vezano uz stresne situacije i uz podizanje ramena.", pojasnio je Apollonio.

U sportu je pravilno, duboko disanje izuzetno važno. Pluća imaju oblik stošca, najšira su u donjem a najuža u gornjem dijelu. Potpunim disanjem osiguravamo veći dotok kisika u krvotok i bolju snabdjevenost kisikom svih organa što mišićima osigurava više goriva za rad.

"Pravilno je disanje, kao i sve u sportu, stvar treninga. Postoje metode kako odvojeno trenirati svaki od tri tipova disanja i metode kako ih pravilno spojiti.

Disanjem možemo poboljšati sportske performanse, ali ne samo to. Možemo naprimjer stabilizirati trup, smanjiti bolove u leđima, poboljšati kvalitetu života." zaključio je Sandro Apollonio dodavši kakoza to moramo ponovo naučiti i utrenirati ono što smo znali kao tek rođena beba i kasnije putem zaboravili.