Dugogodišnja tradicija u gradovima diljem obale jest prodaja školjki na kartonskim kutijama što je turistima, ali i domaćima, veoma simpatično, a djeca si na taj način priskrbe koji novčić za kuglicu sladoleda ili komad pizze.

Možemo se složiti da je malih prodavača školjki na ulicama i trgovima puno manje nego što je to bio slučaj prijašnjih godina, no postoji nekolicina onih koji su još uvijek tu. Tako smo nedavno u šetnji starogradskom jezgrom Rovinja sreli djevojčicu koja prodaje školjke, no za oko su nam ovoga puta zapele cijene.

Naime, dok su ranije djeca prodavala školjke po kunu, dvije ili pet, a deset kuna su bili oni pravi ulovi - rakovica ili morska zvijezda, danas cijene kreću upravo od te desetke pa idu sve do 50 kuna. Takav je slučaj kod djevojčice koju smo sreli, a čujemo da ima i mališana kod kojih cijene sežu sve do 70 kuna.

Na prvu, bio je to šok. Ipak, nakon malo razmišljanja shvatiš da živimo u doba inflacije, da rastu cijene ulja, brašna, voća, povrća, goriva pa tako i onih proizvoda koji djecu najviše vesele. Tako se upravo u Rovinju kuglica sladoleda prodaje po 15 kuna, trokut pizze možete dobiti po cijeni od 18 do 25 kuna, dok ima mjesta na kojima ćete sendvič platiti 40 kuna.

Dakle, nije čudno da inflacija nije zaobišla ni male prodavače školjki koji bi, da ih prodaju po kunu, dvije ili pet, morali odraditi popriličan broj sati kako bi si priuštili tek sendvič, odnosno marendu na koju svaki radnik ima pravo.

Kako se često kaže, 'svaka roba ima svoga kupca' pa se nadamo da će si mali prodavači školjki današnjice moći priuštiti koju kuglicu sladoleda, komad pizze ili bilo što drugo što ih veseli, kao plod samostalnog rada, odnosno bez žicanja roditelja kojima su ionako porasli računi za struju, vodu, plin, odvoz otpada, gorivo, hranu i sve ostalo bez čega danas jednostavno ne možemo živjeti.