Martina Herak, modna dizajnerica koja živi i stvara u Zagrebu, a rodom je iz Poreča, ovaj je godišnji odmor provela djelomično radno. Razlog tome uistinu je poseban, a rezultate tog radnog odmora nedavno smo uočili na društvenim mrežama i odlučili upitati Martinu o čemu se radi. 

Kako si došla na ideju tiskanja ovih dijalektalnih riječi i rečenica na majice?

Kao i svaka ideja, i ova se rodila spontano. Sjedila sam za laptopom i slala fotografije aktualne kolekcije jednom portalu i samo odjednom prošlo mi je kroz glavu kako bih si za ljeto mogla napraviti majicu s natpisom "La mula de Parenzo".

Kako sam krenula smišljati dizajn palo mi je na pamet kako bi bilo fora imati cijelu kolekciju majica s istarskim natpisima, jer na kraju, uvijek volim raditi onu odjeću koju bih i sama voljela imati u ormaru. Tako je, evo, spontano nastala limitirana kolekcija majica "Beside" koju sam posvetila dragom prijatelju i velikom čovjeku koji, nažalost, više nije s nama, Dragi Orliću.

S kim si, pritom, surađivala na realizaciji i prezentaciji ideje?

Već neko vrijeme surađujem s obrtom "Naftalina" preko kojih naručujem kvalitetne majice od finog pamuka, dok je za tisak zaslužna tvrtka „Totem T – shirts“.

Fotografije su snimljene u Funtani, a za realizaciju su zaslužni Kristian Ipša, Lena Burilo i Rocco Žiković.

Koje si točno dijalektalne izraze odlučila prezentirati i zašto baš te?

Iako je izbor izraza doista velik, odlučila sam se za one koje najčešće koristim ili imaju za mene kakav poseban značaj. "La mula de Parenzo" - jer sam polu Porečanka polu Funtanjanka, "Ćemo ben" - jedan od, pretpostavljam, najčešćih izraza u Istri, "Ne pensaj" - moja osobna mantra, "Ča povidaš?" - izraz koji ima svoje značenje u mojoj prošlosti, "Krgano" - prva istarska riječ koju sam naučila mog divnog prijatelja iz Italije.

Nakon objave na društvenim mrežama, odmah je postignut zapažen interes pa čak i od strane onih koji govore samo standardom. Kako to tumačiš?

S obzirom na to da je riječ o limitiranoj kolekciji majica, nisam se previše zamarala oko PR-a. No, nakon što sam objavila fotografije na društvenim mrežama prve narudžbe planule su u dvadeset minuta od objave. To me stvarno razveselilo. Ipak, moram priznati kako su majice najviše krenuli naručivati Istrijani koji žive izvan Lijepe Naše. To bih nekako pripisala nostalgijom za rodnom grudom jer ovdje mogu suditi i po sebi; bez obzira na to što sam više od pola života u Zagrebu, na spomen Istre zatitra mi srce. Naravno, ima i vlasnika majica koji govore samo standardnim jezikom, no opet su to oni koji su vezani uz Istru, makar samo za vrijeme ljetnih mjeseci.

Jesi li uspjela naučiti istrijanski i svoje zagrebačke kolege i prijatelje? Ako jesi, koje su izraze već posve usvojili i prihvatili kao svoje?

Kao što sam već prije spomenula, prijatelja sa Sicilije naučila sam riječ "krgano", no kako on voli kuhati morao je naučiti i izraz "istarska maneštra". Pamtim i anegdotu kada sam bivšu cimericu za vrijeme mog rada na Novoj TV naučila što su "šajeta" i "brek". Iako u Zagrebu govorim standardom, čim prođem Učku najnormalnije mi je na naplatnim kućicama kod Pazina reći:" Fala lipa!"

Ima li prostora za razvijanje ove ideje s majicama?

Naravno. Ova kolekcija je smišljena u zadnji tren, par dana prije mog dolaska u Istru. Svakako planiram za iduću godinu proširiti ponudu majica i izraza uz još nekoliko noviteta.

Kako naši čitatelji mogu do svoje majice ukoliko to žele?
Narudžbe za majice primam preko društvenih mreža; Instagrama (martinaherak_design) te preko poslovne stranice (Martina Herak) na Facebooku.

fotografije: Martina Herak, Kristian Ipša i Lena Burilo