Projekt ‘Gradski vrtovi’, kojima je Grad Rovinj, u ovo doba koronavirusa i sveopće krize, građanima osigurao mogućnost bavljenja poljoprivredom - pokazao se i više no uspješnim. 

Upravo, ovom rečenicom započeli smo prošlogodišnje izvješće s terena koje bi I  danas bilo aktualno da se u vrtlarske poslove nije umiješala kiša koja je prošle veljače natopila valu na Gripulama i površinu ‘Gradskih vrtova’ pretvorila u umjetno jezero. 

Međutim, posljednjih se dana ‘vlasnici’ parcela koji su ih iznajmili od Grada ponovno njima vraćaju. Gotovo na svakom minijaturnom polju, a riječ je o pedeset kvadrata obradive površine može se vidjeti vrtlar(ice) na radom zadatku. Jer, voda se povukla, zemlja osušila, pa valja učiniti sve pripremne radove za predstojeću sadnju. 

 -Uopće nisam razmišljala hoću li se ili ne vratiti sadnji povrća. Naime, odustajanje od vrta ni u jednom trenutku nije bila opcija, jer volim zemlju i volim na njoj raditi, kaže nam Velinka Pavlović, ponavljajući da zemlju obrađuje iz ljubavi i ponajviše zato što u plodovima svoga truda može uživati.

Sličnog su mišljenja bili supružnici Janja i Ivan Teklić,  koji su također od prošlog tjedna ‘na zemlji’. 

- Nakon što nam je mladost pomogla (sin i zet) i prekopala zemlju, svoje slobodno vrijeme najradije provodimo u vrtu. Volimo biti na zraku, družimo se s ostalim ‘vrtlarima’ i pri tom bolje rekreiramo nego li u bilo kakvoj teretani, kaže simpatični barba Ivan. 

 Gospođa Janja, prisjeća se kako je gradski vrt izgledao donedavno. 

-Bilo je tužno gledati sve te vrtove pod vodom. Suprug  i ja svaki dan smo dolazili i ta nas je prizor pogađao kao da se radi o našoj imovini. No, srećom voda se povukla, kućica s alatom ostala je neoštećena i ljudi su se vratili.

 -Imamo i volju i želju  da opet podignemo svoj vrt na kojem ćemo ponovno zasaditi grašak, blitvu, peršin, celer, nekoliko vrsta  salate, češnjak, kapulu, paradajz. U svakom slučaju projekt Gradskih vrtova je odličan i definitivno je ‘pao’ je na dobar teren, dodaje gospođa Janja za kraj.