Točno je godinu dana prošlo od pojave prvog slučaja COVID-19 i tzv. nulte osobe u Hrvatskoj. Od tog 25. veljače 2020. godine pa do danas zaista se puno toga promijenilo. Mijenja se i inače, u normalnim okolnostima, ali u ovima drastično. 

Ono što nam je nekada bilo normalno sada je nenormalno i ono što je nekada bilo nenormalno sada je normalno, ono što je bilo neprihvatljivo sada je prihvatljivo i obrnuto. Jeste li mogli zamisliti da skoro brat, brata ne zagrli ili da se na rukovanje gleda kao na ugriz morskog psa?

Osim što smo postali oprezniji i odgovorniji, postali smo i čangrizavi. Špijuniramo susjeda ima li ih ima 10 ili 11, tko dolazi, zašto dolazi i što bi vi mogli napraviti da ne dolazi! Postali smo svjedoci dvojakih odluka, postali smo svjedoci jeftinog sakupljanja bodova, svjedoci da se i preko noći može provesti digitalizacija, bar njeni počeci, svjedoci da se u kratko vrijeme može napraviti nešto što se godinama nije učinilo!

U svakom slučaju promijenio nam se život, od temelja! Pitanje je samo kada će se vratiti u onaj oblik na koji smo navikli, hoće li se vratiti i što smo zapravo iz svega ovog naučili?!