Velika su bila očekivanja za hrvatske rukometaše. Ne samo zato što ih mnogi smatraju kvalitetnom ekipom, ili zato što su već nanizali neke velike pobjede. Ne. Ovoga puta bilo je tu i nešto više. Mi u Hrvatskoj imamo tendenciju da nas sportski uspjesi ujedine, ali i da podižu moral cijeloj naciji. Čak i oni koji ne prate sport u tim trenucima osjećaju euforiju u zraku i pozitivu oko sebe.

Zato su ovoga puta bila još veća očekivanja. Aktualna epidemija, lockdown i popuštanje mjera naizmjenično, ekonomija u banani - sve nas je to izmorilo. Neka pozitiva se odjednom pojavila u zraku kada su Kraljice šoka uspjele osigurati broncu, no ubrzo nakon toga - potres.

Čak i oni koji su bili daleko, koji nisu potres ni osjetili proživljavali su bol i patnju našega naroda. Pomoć je pristizala sa svih strana jer smo takvi - jer suosjećamo. Iz dana u dan pratimo situaciju s koronom, ali i s potresom - kada će sve krenuti na bolje za obje situacije ne možemo još ni nagađati.

Baš zbog tog pesimizma koji pušta korijene među ljudima u našoj zemlji, od ove se rukometne reprezentacije očekivalo i više nego inače. Ponadali smo se da će nam pobjedničkim nizom bar na kratak period maknuti misli s negativnog i unijeti dašak pozitive te donijeti veselu temu za razgovor s prijateljima i obitelji.

Nije bilo tako. Naše su nade pale u vodu, a igrači su se još i ispričavali hrvatskoj javnosti. Teško je. Njima je teško, nama je teško, svima je sada teško. Ali moramo ovo prebroditi, moramo ostati jaki, moramo nalaziti pozitivu čak i u najmanjim sitnicama da nakon ovog perioda koji nas vodi nizbrdo i kada dobijemo priliku - da možemo poletjeti.

Čuvajte se, čuvajte jedni druge i ne zaboravite tu i tamo staviti osmijeh na lice ma koliko god to u ovoj situaciji bilo teško. 😊