Slikovnice volim i skupljam od kada znam za sebe. Naime, oduvijek sam bila fascinirana slikovnicama i crtanim filmovima, kaže nam Rovinjka, Tamara Teković, kolekcionarka slikovnica koja danas i u svom vlasništu, ali i jednoj sasvim posebnoj i zasebnoj sobi, posjeduje više od sedam tisuća slikovnica.

Tu nevjerojatnu strast za slikovnicama, kako veli pokrenuo je njen djed Predrag Tankosić, koji joj je (zajedno s bakom) poklonio i prvu slikovnicu za treći rođendan. Zvala se '365 bajki za laku noć' i koja i danas ima posebno mjesto u njenom srcu, ali i stalažnoj polici.

-Od kuda početi? Možda jednostavno od činjenice da sam odrasla okružena knjigama. Naime, moj djed Predrag, kao i roditelji imali su velike kućne knjižnice, a upravo knjige bile su i ostale moji najdraži  darovi. Gotovo podjednako, i danas knjige volim poklanjati kao i  dobivati na dar. No, 'tajna' njihovog velikog broja leži u konstanti da ih nikada nisam prestajala kupovati i s  novim se primjercima uvijek i ponovno nastavljala oduševljavati, kaže Tamara Teković.

Na pitanje koja joj je slikovnica najdraža, Tamara nema odgovora. Jer, kako kaže neke obožava zbog ilustracija ( koje su važan, ako ne i najvažniji dio svake slikovnice), neke je zavoljela zbog određenih književnih kola, poput primjerice 'Bajke u slici' ilustratorice Marie Pacual.

Također, veoma su joj drage i slikovnice koje se temelje na priči Johanne Sypri o djevojčici Heidi. Dakako, u red omiljenih spadaju i slikovnice o Pepeljugi, koje su je osim prelijepe priče uvijek oduševljavale i zbog ilustracija-  prekrasnih balskih haljina.

Zanimalo nas je i koje bi bajke preporučila malim početnicima i budućim velikim čitačima kao blagdanski poklon pod bor?

Tamara se opredjelila za slikovnice 'Martine' ili'Maje' belgijskoga dvojca Gilberta Delahayea (tekstopisca) i Marcela Marliera (ilustratora).

-Ma djeca vole slikovnicu/knjigu i bilo koju da im poklonite nećete pogriješiti, smatra Tamara Teković, dodajući kako je puno važnije djecu naučiti čitati na način da vide svoje roditelji s knjigom u ruci.

-Navika čitanja knjiga potiče od kuće, iz obitelji, pa ako roditelji ne čitaju, zasigurno to neće činiti ni njihov podmadak, kaže Tamara Teković čije knjige, kako kaže za nju  imaju neprocjenjivu emotivnu vrijednost, onu istinsku koja ju neraskidiovo povezuje s obitelji, djetinjstvom i prošlošću.

Kako saznajemo da je za više od sedam tisuća slikovnica napravila stalaže i smjestila ih u zasebnu sobu u stanu, pitamo je i o budućnost njenih slikovnica.

-Na slikovnice gledam kao na nešto što treba vidjeti i pročitati, a nikako ne zatvarati u mračne prostorije. Da bi živjele one se moraju čitati. Dakle, moja je velika želja da jednog dana, uz izložbe i predavanja o njima, nađem i i prikladan muzejski prostor za njihovo predstavljanje.