Jučer je obilježen Dan našeg grada, kao i blagdan naše zaštitnice svete Eufemije. Trgom i rivom prolazili smo kako bi vidjeli što su nam to iz Grada pripremili u ovom dobu novog normalnog. Bilo je po tim štandovima svega i svačega, ali ono čemu se mi iz Rovinja najviše veselimo je to što znamo da će taj posebni dan, 16. rujna, na isto mjesto privući i mlade i stare iz svih dijelova grada. Osjećaj koji nam se svima stvara čini taj dan stvarno drugačijim od drugih. Ipak, ono što je nedostajalo ove godine je - naš dragi Rovino, koji se više tako nit' ne zove, ali smo ga svi po tom imenu zapamtili.

Svi znamo da epidemiološke (ne)prilike nisu to dopustile, ali možemo bar malo pričati o tom događaju pa nam možda bude bar malo lakše...

Rovino ili Rovinjski festival vina posljednjih godina nagura sve Rovinježe, kao i one koji nas vole posjećivati, na mali mol da se družimo i napokon odmorimo od dugih i napornih turističkih sezona. Na Rovinu se euforija osjeća u zraku, tu večer su svi dobre volje, svi se pozdravljaju, razmjenjuju priče koje si nisu stigli ispričati tijekom sezone i, ono najvažnije, svi se dobro zabavljaju.

Uz to, sve je popraćeno čašicom (ili par) dobrog vina, a vinarima je to naravno prilika za izlaganje svojih proizvoda raznolikoj publici. Kako god okrenemo, taj događaj definitivno spaja ugodno s korisnim i priča se o njemu još danima poslije.

Nadajmo se da će se korona-situacija ubrzo popraviti i da sljedeće godine nećemo morati ukidati vesele i mnogima važne događaje poput ovog.