Zimus, početkom veljače je podno porečke rive, uslijed infrastrukturnih radova otkrivena prava arheološka riznica.
Osim ostataka rive iz 15 . stoljeća što je stvar zanimljiva sama po sebi, tamo je otkriven brod, i to ne bilo kakav. Ispred palače Danelon otkriveni su ostaci plovila iz rimskog razdoblja, stari 2 tisuće godina.
I dok je nekoliko tjedana nepoznanica bilo puno, od početka je ipak znano nekoliko detalja- riječ je o plovilu manjih dimenzija izrađenom tehnikom šivanja, karakterističnom za sjeveroistočni Jadran, odnosno područje povijesne Histrije i Liburnije.
MULJ JE OČUVAO NAJMANJE DETALJE POREČANKE
Voditeljica istraživanja, arheologinja Klaudia Bartolić Sirotić za Rovinj FM je ispričala o koliko se delikatnom poslu radilo jer činjenica je da postoji niz opasnosti koji prijete da plovilo propadne, dapače, pretvori se u prah i pepeo ako bi došao u doticaj s kisikom.
Zato su se prvotna istraživanja, a tako će se i nastaviti, radila u simuliranim, ali identičnim uvjetima u kojima je, od milja zvana, Porečanka stajala tisućama godina. Mulj, sol i nedostatak kisika konzervirali su ovo plovilo čija se puna dužina procijenjuje na 6, a širina na 3 metra.
Pretpostavka je kako se je Porečanka koristila lokalno, a potom je, vjerojatno zbog starosti i daljnje neupotrebljivosti, potopljena pod težinom kamena. Da je dobrano korištena i, na posljetku, pohabana, svjedoči i nekoliko vidljivih popravka i zakrpa, a nevjerojatna je činjenica da je svo ovo vrijeme pod vododm opstala i užad kojom je šivana.
Osim toga, na njoj je pronađeno niz ostataka koštunjavog voća, odnosno koštice maslina, pinjola, oraha, breskava, a daljnja će analiza pokazati o kakvim je vrstama točno riječ.
Pronađene su i stepenice gdje se spuštalo u rimsku lučicu, a sam brod, nakon šivanja je, kako je praksa tada bila, premazivan smolom kako bi se spriječila propuštanja vode.
BIRAJ DOMAĆE- KOŠTICE VOĆA, MASLINA, PINJOLA I SMOLA LOKALNOG BORA
- Od svih 25 brodova, šivanih, koje imamo na sjevernom Jadranu, uključujući i susjedne države, ovo je treći u Hrvatskoj koji se kopa na kopnu, rekla je Bartolić Sirotić. - Naša Porečanka ima vanjsku oplatu koja je bušena malim rupicama u koje se je umetao konop koji se je povezivao, da bi nakon toga bili umetnuti mali drveni čavlići odnosno pegovi i nakon toga se ona premazivala jednom vrstom smole od lokalnog borova drva.
Poreč je tako dobio vlastite primjerke kakve već neko vrijeme ima i Pula, dva broda, Pula 1 i Pula 2. Poput njih i Porečanka ostaje na gradskoj adresi, a nakon šte se istraživanja zaključe postati će vjerojatno, ako ne najvrijedniji, svakako najpopularniji izložak porečkog Zavičajnog muzeja.
Porečanku su rezali u djelove i tako transportirali na mjesto na kojem će se vršiti istraživanja, desalinizacija i konzervacija no za razliku od nekih drugih arheoloških primjeraka koji su napuštali zemlju da bi arheolozi i povjesničari radili na njima, Porečanku ne čeka takvo putovanje. Procijenjeno na tri sigurne godine, istraživanje će se vršiti u Hrvatskoj, u Istri, ni manje ni više nego u Poreču.
NAKON DVIJE TISUĆE GODINA POREČANKA ZAHTJEVA VLASTITU MIKROKLIMU
Posao je, strogo rečeno, delikatan i to od trenutka kada je bager otkrio komadić porečke povijesti iz vremena kada je bio mali lučki grad. Od onog trenutka 24 sata na dan radile su pumpe i izbacivale morsku vodu izvan sonde, a tijekom noći radile su prskalice sa slatkom vodom za održavanje razine vode dovoljno visokom da drvo ne ostane na suhom.
Sam proces očuvanja trajati će dovijeka jer, i kada bude izložena, morati će to biti u mikrouvjetima stvorenima baš za Porečanku, a ona je, u najmanju ruku, i zaslužila.
Na ovom sveobuhvatnom i povijesnom projektu suradnici su
Ministarstvo kulture-Konzervatorski odjel Pula, Arheološki muzej Istre, Pula i Centre Camille Jullian.
