Turistička zajednica grada Vodnjana (TZG Vodnjana) organizirala je predstavljanje projekta čiji je cilj zaštita i očuvanje „Torte de mandole“, autohtone delicije koja je neizostavan dio kulturne baštine Vodnjanštine. Ova vrijedna torta, iako skromna u sastojcima, ponosno donosi na stolove bogate i nezaboravne okuse južne Istre, a prvi zapisi recepata izrade ove torte datiraju još od početka 1940-ih godina.

Predstavnici medija upoznati su s aktivnostima u sklopu projekta koji nastoji očuvati tradiciju i prepoznatljivost ovog posebnog domaćeg proizvoda. Nazočni su čuli priču o „Torti de mandole“ koja je kroz povijest bila prisutna u najvažnijim trenucima života na Vodnjanštini, bilo da se radilo o veselju, tuzi ili posebnim svečanostima.

„Danas predstavljamo Tortu de mandole kako je na Vodnjanštini zovemo. Započeli smo s idejom još prije dvije godine te smo se usmjerili na zaštitu ove torte jer je želja da se tako nešto posebno i tradicionalno može kušati, napraviti i ponijeti sa sobom kao jedinstveni suvenir našeg kraja ili kao jedno jedinstveno gastronomsko iskustvo.

Ostvarili smo veći dio aktivnosti u zaštiti torte; od istraživanja do snimanja videa, fotografiranja za potrebe promocije, izrade vizualnog identiteta, izradu posebnih kutija za tortu, izradu prigodne brošure do predstavljanja torte. Vizual koji smo odabrali odmah nas asocira na simbol Vodnjana, odnosno zvonik crkve Svetog Blaža, uz bademe i tradicionalnu čipku. Elementi usko vezani s našom tradicijom i kulturom,“ naglasila je direktorica TZG Vodnjana Morena Smoljan Makragić. Posebno je istaknula cijeli jedan tim osoba koje su surađivale i pomogle prikupljanju informacija o ovoj torti, a sve je objedinjeno u promoviranom videu.

Upravo prikupljene informacije, i zabilježene naravno, predstavljaju jednu bazu podataka i vrijednih dokaza o ukorijenjenosti Torte de mandole u vodnjansku kulturu i tradiciju. S tako uređenim informacijama, kreće se daljnjim koracima prema nastojanju da se ova torta zaštiti kao dio nematerijalne baštine.

O samoj izradi torte te kako je promovira u našoj regiji govorila je Svjetlana Celija, vlasnica restorana Vodnjanka iz Vodnjana koja je od samog početka uključena u projekt zaštite Torte de mandole. Ona se medijima obratila s više anegdota i lijepih sjećanja koja se vežu uz ovu ukusnu tortu.

„Tortu nekad serviram u jednostavnom izdanju, a nekad joj dodam ili kremu od naranče ili bijelu kremu. Ovisno o godišnjem dobu, poigram se prezentacijski ali i okusima, mada je njezina vrijednost jednostavnost i bogatstvo okusa. Mogli bi reći da je ona, iako davno ukorijenjena u naše tradicijske običaje na području Vodnjana, da je ova torta jedna vrlo suvremena torta upravo zbog njezinog samog sastava.

Kako je za izradu potrebno samo tri sastojka; jaja, šećer i mljeveni bademi, ova torta je bez glutena i ide u korak s današnjim trendovima i zahtjevima potrošača. Naravno, uvijek se može napraviti jedna varijanta s manje šećera, i slične preinake, no to ostavljamo uvijek na odluku onome tko degustira ovu slasticu,“ istaknula je Celija.

Predstavljanje projekta održano je u prostorijama TZG Vodnjana, a po završetku prezentacije, uslijedila je degustacija „Torte de mandole“ koja se divno sljubljuje s Vin de Rosa, također jednim prepoznatljivim proizvodom te su predstavnici medija mogli uživati u autentičnom okusu s Vodnjanštine.

O torti de mandole „Bumbarska torta“

Tradicionalna “Torta de mandole” - torta od badema svojevrstan je zaštitni znak Vodnjana. Ova, na prvi pogled jednostavna torta, u prošlost je bila neizostavni dio Božića, Uskrsa, svadbenih svečanosti, ali i svih drugih važnih događanja. Pripremljena je od tek tri sastojka: jaja, šećera i badema. Tako u receptu za ovu tortu nećete naći ni brašno ni prašak za pecivo, ali svakako hoćete ključni sastojak za uspjeh – strpljenje.

Naime, nekad su se sastojci miješali po sat vremena, a autohtone domaćice Vodnjanštine i danas preporučuju što dulje miksanje žumanjaka koji moraju postati pjenasti, dok snijeg od bjelanjaka mora biti čvrst. Za razliku od jednostavnije današnje pripreme radi dostupnosti miksera, nekada se pripremala satima ne bi li ispala što bolje, a hrana, pogotovo slastice, bile su iznimka i posluživala se samo u posebnim prilikama. Ključno je i da jaja budu sobne temperature, stoga ih se iz hladnjaka treba izvaditi večer prije pripreme torte.

Tajna ove torte je u načinu njene pripreme. U žumanjke se naizmjenično dodaju fino mljeveni bademi i snijeg, koji se miješa odozdo prema gore, sporim pokretima. Prilikom pripreme ove torte ne bi se smjelo brzati jer se torta neće dignuti. Još jedan detalj presudan za uspjeh ove slastice je i točna temperatura pećnice – naime, torta se stavlja u hladnu pećnicu, koja se tek onda pali na 180 stupnjeva.

Bumbarska torta - Sastojci

8 jaja
300 g šećera
300 g badema
I još nasjeckani bademi.

Torta de mandole je predstavnik živuće tradicije u istarskoj gastronomiji koji se prenošenjem umijeća izrade održao do danas na stolovima žitelja Vodnjanštine. Nositelji umijeća u pravilu su domaćice koje ovu tortu pripremaju za svadbe ili druge svečane prigode. One su u najvećoj mjeri zaslužne za održavanje tradicije kao nositeljice i prenositeljice umijeća na mlađe generacije.

Ono se prenosilo s majki, baki ili svekrvi na kćeri, unuke ili snahe. Također i u zajednici doseljavanjem novih žitelja koji su potom umijeće učili od sumještana, ali se ono dakako i širilo iseljavanjem u druge krajeve. U današnje vrijeme pripreme nalazimo i ugostiteljskom i turističkom sektoru, poput restorana, konoba i caffe barova.

Torta de mandole i cijeli kontekst vezan uz njihovu pripremu možemo sagledati višestruko – kroz društvenu, ritualnu i simboličku dimenziju. Značaj ovog kolača očituje se u njihovom kontekstu pripreme, odnosno narodnim običajima, prvenstveno svadbenim. Iako se s vremenom javlja i na drugim slavljima vezanim uz godišnje ili vjerske cikluse poput krizme, pričesti, Nove godine i slično.

S obzirom na činjenicu da ga stanovnici ovog područja prepoznaju kao dio svoje baštine, kao lokalnu specifičnost, ali i faktor gastronomske identifikacije tortu de mandole možemo promatrati i kao autentičnu slasticu i element kulturnog i gastronomskog identiteta.