S rovinjskim arheologom Damirom Matoševićem posjetili smo aktualno arheološko nalazište Monte Castellier, u blizini stancije San Marco, a na granici Rovinja i Bala.
Radi se o gradini kakvih Rovinjština broji u desecima, a Istra njih četristotinjak. Najpoznatija od njih svakako je ona i najviše istražena, obližnja Monkodonja koji je, kako kaže Matošević, zapravo postojao i bio aktivan paralelno s Mon Castellierom.
Gromače koje indiciraju na tumole odnosno prapovijesne grobove te brda s neprirodno ravnim, kao odsječenim, vrhom koji ukazuju na mogućnost postojanja gradina razlog su nastavka istraživačkog projekta na kojem, partnerski, rade Muzej Grada Rovinja i Arheološki muzej Istre iz Pule.
DANAS SUHOZID, NEKAD BEDEM GRADINE MONTE CASTELLIER
Cilj je napraviti sondu ovog područja što znači da se nakon Mon Castelliera istraživanje nastavlja na obližnjim gradinama što će doprinjeti cjelovitoj slici prapovijesnog razdoblja današnje Rovinjštine.
„Rovinj ima možda najbolje očuvan prapovijesni period u Istri“, rekao je Matošević, no veliku opasnost posljednjih godina čini upravo velika aktivnost na poljoprivrednim zemljištima i aktualizacija sadnje voćnjaka i maslinika.
„Za razliku od nekada kada se je zemlja obrađivala površinski kosirom ili pilom, danas se koristi mahanizacija poput malčera koja jednostavno samelje sve pod sobom“, rekao je Matošević nadodajući da povijesni dokazi leže, nerijetko, na tek dvadesetak centimetara od površine, a odlaze u nepovrat.
S Matoševićem smo razgovarali i o tome kako prepoznati gradinska naselja odnosno tipična naselja u kojima su ljudi u brončano i željezno doba živjeli u Istri.
„Ona se nalaze na uzvisinama odakle je bilo lakše nadzirati teritorij, ali i braniti se, a osim što imaju neprirodno ravan vrh, oko njih se često nalaze razrušeni veliki suhozidi koji zapravo mogu biti nekadašnji bedemi gradinskog naselja“, rekao je ovaj arheolog.
„Nemojmo zaboraviti da i sam grad Rovinj leži na gradini što je otkriveno petnaestak godina unatrag kada se je radio kolektor“. Naime, iako je ovo područje do tada već puno puta kopano, za kolektor se je išlo tek desetak centimetara dublje što je bilo dovoljno za nova arheološka otkrića koje nitko nije očekivao.
„Otkrivena je tada prapovijesna, željeznodobna nekropola gdje su sahranjivani ljudi koji su živjeli na gradini, području današnje Crkve Svete Eufemije“, rekao je Matošević. Sama gradina koja je, kao i današnja starogradska jezgra, ležala na stijeni, uništena je prilikom gradnje temelja za nova, kasnija naselja.
„Usprkos tome može se naći još prapovijesnih nalaza prilikom obnavljanja podruma i magazina, a jako je bitno tada to prijaviti arheologu jer prikupljanje svakog komadića keramike na posljetku daje cjelovitu sliku“, rekao je Matošević.
OSTACI VATRIŠTA UZ ZID, PRETPOSTAVLJA SE, NEKADAŠNJE KUĆE
Na Mon Castellieru su arheolozi osim puno keramike iz brončanog doba našli i vatrište jednog metra promjera koje će ostati tamo gdje i jest svo ovo vrijeme zbog opasnosti da se uništi premještanjem, a ostalo, inače staro oko tri i pol tisuće godina, postati će dio izložbenog djela Muzeja Grada Rovinja i to nakon što se obavi dugotrajan i delikatan posao pranja i čišćenja.
Zid koji se istražuje, a za koji se pretpostavlja da je dio nekadašnje kuće, proteže se duž cijele sonde i ne zna mu se potpuna veličina, a na žalost, kako to nače biva, ovom arheološkom timu nedostaje i vremena i novaca za opsežnija istraživanja.
POGLED S MON CASTELLIERA, ROVINJŠTINA IMA JOŠ DESETINE NEISTRAŽENIH GRADINA
Koliko je ljudi živjelo unutar gradine Mon Castellier opsega tristotinjak metara, teško je i nezahvalno reći, ali Matošević smatra da se brojka kretala između petsto i tisuću ljudi, dok je u isto vrijeme na obližnjoj Monkodonji, gradini iste veličine živjelo zasigurno tisuću ljudi, zaključio je rovinjski arheolog.
