Obilježavanje Dana ružičastih majica u Hrvatskoj proteklo je vrlo diskutabilno.

Unatoč naporima organizatora da se podizanje svijesti o vršnjačkom nasilju digne na višu razinu, što je i cilj postojanja Dana ružičastih majica, u praksi su na površinu isplivali problemi koji muče dio hrvatske javnosti.

Dok je buzetskim srednjoškolcima odjevenim u ružičaste majice bio zabranjen ulaz u Hrvatski sabor jer na spomenutoj lokaciji slanje bilo kakvih poruka sa Galerije nije dozvoljeno, pa čak niti niti slučaju pozitivnih nota još se jedan, sasvim neobičan, događaj zbio u Istri.

Osim vrtićaraca i građana, više od dvjesto učenika 6. razreda rovinjskih škola, učenika iz Kanfanara, ali i Žminja okupilo se je u srijedu 27. veljače na rovinjskom gradskom Trgu na revijalnoj utrci koju su, s lakoćom, prevalili u ružičastim majicama.

Trg je prigodno bio ukrašen panoima s dječjim radovima kojima su poručili 'STOP  nasilju', progovorili su o svojim iskustvima, ali i družili se uz piće i, prigodne, ružičaste kekse koje su pripremili i ispekli rovinjski 'strukovnjaci'.

Međutim, čini se da su boje danas vrlo osjetljiva tema jer je, navodno, jedan učenik ostao uskraćen za sudjelovanje na Danu ružičastih majica jer je to "boja za pedere", a valjda ne za muškarce, smatra njegov otac.

I tako se je još jednom potvrdila izjava da odgoj u najvećoj mjeri dolazi od kuće. I da vrtići, škole i europski projekti nisu tu da ispravljaju krive drine.

Koliko dugo može dogurati Crveni križ ili Sportska zajednica ili policija ili bilo koja druga organizacija koja raznim aktivnostima pokušava podignuti svijest o problematičnoj temi, kada dijete odrasta u okolini koja njeguje ideje da je 'roza boja za pedere'?