„Istarska ljestvica je snažna, jaka, ponosna i čvrsta, proizašla iz stotina godina života domaćeg čovika na ovoj prekrasnoj zemlji, kamenu i kršu. U suživotu sa svojom riječi, kulturom i vjerom. Ona je nepresušno blago kojem nema kraja“, izjavio je uoči koncerta Zbora Hrvatske radiotelevizije u Puli dirigent Domeniko Briški, izvanredni profesor Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Koncert je pak započeo obrativši se publici riječima: „Večeras kantamo po domaći!“ Podsjetimo da je Istarska ljestvica upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, a za što je najzaslužniji pokojni skladatelj i glazbeni pedagog Ivan Matetić Ronjgov čije su skladbe u izvedbi odličnog Zbora HRT-a sinoć ujedno zaslužile najduži i najglasniji pljesak.
Koncert „Istarski kanti“ održan je u pulskoj Katedrali u sklopu ovogodišnjeg Pulskog kulturnog ljeta publika je u veličanstvenoj atmosferi imala priliku čuti djela desetak istarskih kompozitora. Zbor je koncert otvorio praizvedbom profesora Massima Brajkovića „Škitački balun“, a u kojoj se jasno moglo čuti višeglasno tarankanje odnosno oponašanje instrumentalne glazbe glasom.
Glazbom je tako prikazan doživljaj prolaznika koji hoda sajmom između različitih pjesama i glazbenih zvukova.
Uslijedila je potom skladba „Zvona“ Branka Okmace koji je zanimljivo prikazao fenomen doživljaja kada nam isto zvono može donositi i zvukove veselja i zvukove tuge, ovisno o događaju koje zvono prati i simbolizira, uz jasnu poruku kako je zvono sastavni dio svakog našeg dana.
Izvedena je još jedna praizvedba, a riječ je o skladbi profesorice Laure Čuperjani „Loboričke su mlade“, nastale na narodni tekst istarskog idioma.
Zbor HRT-a izveo je i „Brazdu“ Josipa Kaplana, zatim jedan od posljednjih majstorskih djela „Naš domaći glas“ Borisa Papandopula na tekst Ante Dukića, antologijska djela zborne glazbe poput Matetićeve „Naš kanat je lip” i „Ćaće moj”, ali i neizostavne stihove pjesama dijalektalne poezije Drage Gervaisa „Pod Učkun kućice bele” koja opisuje samu srž života istarskih težaka i „Tri nonice”, te skladbu „Suknju san kupil“ Slavka Zlatića koja pak originalno potječe s Pazinštine.
Odom domaćoj rakiji, „Travaricom“ Nella Milottija, koncert je priveden kraju, no nakon bisa pred pulsku su publiku izašla braća iz Novog Vinodolskog, Anton i Marin Bilić, odsviravši sopile kao uvertiru u posljednju pjesmu koju će Zbor HRT-a otpjevati samostalno.
Jer nakon skladbe „Ča je more“ Ivana Matetića Ronjgova, a nakon drugoga bisa, pridružio im se mješoviti zbor KUD-a Kuje iz Ližnjana, ali i ostatak publike u katedrali u interpretiranju istarske himne „Krasna zemljo“ koju je napisao Ivan Cukon, a uglazbio Matko Brajša Rašan.
Dugotrajni i gromoglasni pljesak odzvanjao je zatim pulskom katedralom, a dirigent Briški s publikom se na koncu oprostio riječima: “Naš kanat je lip i k litu!”
Inače, zbog loših vremenskih prilika koncert je u pulsku Katedralu premješten iz Malog rimskog kazališta u kojem se program Pulskog kulturnog ljeta nastavlja već 26. lipnja koncertom „Blue notes“ u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a.
Foto: Marijana Banko
