Od 27. travnja do 1. svibnja zbor Praksa, već dobro poznat pulskoj publici, gostovao je u francuskom gradu Toulouse-u na Festivalu pjesama otpora odnosno Rencontres européennes de chants de lutte koji je organizirao tuluški zbor Le Cri du Chœur, što u prijevodu s francuskog znači Krik zbora i u pravom smislu te riječi predstavlja njihov način djelovanja kroz pjesmu i zalaganja za jedan pravedniji svijet.

Na Festivalu su sudjelovali i zborovi Côr Cochion Caerdydd, što u prijevodu s velškog znači Crveni zbor iz Cardiffa, iz engleske pokrajine Wales i La Cantariza iz francuskog grada Ariegè-a.

Kako ističu iz pulskog zbora Praksa, dani su bili ispunjeni pjesmom, zajedništvom, novim prijateljstvima i vjerom da svi zajedno mogu doprinijeti boljoj sadašnjosti i budućnosti, pritom ne zaboravljajući prošlost i borbu djedova i očeva protiv fašizma i nacizma.

Svi u La Chapelle!

Susret se odvijao u prostorima La Chapelle u Toulouse-u, nekadašnjoj crkvi, sada društvenom centru s dvorištem i parkom.

Od ranog jutra bilo je živo i veselo; dok su pojedini zborovi održavali probe ili radionice, ekipa domaćina marljivo je pripremala obroke za sve sudionike u improviziranoj kuhinji u dvorištu.

Srčani Englezi i rasplesana Cantariza

Prvog su dana radionicu pjevanja imali zborovi Côr Cochion i La Cantariza, a navečer su isti zborovi održali koncert. Sva su događanja na Festivalu bila jako dobro posjećena; uključio se velik broj tulužana svih generacija koji su, uz dobiveni tekst, marljivo ponavljali melodiju dok je svi glasovi nisu svladali i zatim zapjevali zajedničkim snagama.

Tekstovi nisu bili nimalo lagani, jer je engleski zbor pjevao na velškom dijalektu pod vodstvom neumorne Wendy Lewis, a La Cantariza te pod vodstvom Audrey Renaudin na francuskom narječju iz Martiniquea. Teme pjesama bile su od slobodarskih iz južne Afrike, pjesama protiv siromaštva do protestnih koje su se odnosile na prvi veliki štrajk radnika na plantažama šećerne trske na Martinique-u 1900. godine.

Večernji je koncert bilo pravo veselje zborskog pjevanja. Velški zbor pun entuzijazma i optimizma, koji djeluje od 1983. godine, pjevao je protestne pjesme autorskih tekstova na poznatim melodijama što je publika nagradila velikim aplauzom.

Zbor La Cantariza digao je publiku na noge: broji preko 40 članova i ima uigran scenski nastup: stupanje, pljeskanje i izvođenje plesnih pokreta uz pratnju bubnja, harmonike, različitih flauta i gitare. Zanimljive su bile pjesme otpora iz južne Amerike uz panova frule (peruanske frule).

Zbor Praksa predstavio se pjesmom ''Golem merak imam, mamo''

Zbor Praksa imao je radionicu i koncert drugog dana Susreta. Osnivačica i voditeljica zbora, Edna Strenja Jurcan, je za radionicu odabrala makedonsku partizansku pjesmu „Golem merak imam, mamo“ koja je zbog karakterističnog 7/8 ritma bila odlično prihvaćena. Na kraju su svi sudionici, uz zvukove tarabuke, zaplesali kolo i pjevali. Od svih lijepih i osnažujućih komentara koji su upućeni voditeljici nakon radionice, upečatljiv je bio onaj od velškog zbora koji je rekao „You created a circle of humanity and that is your strength“ (Stvorila si kolo ljudskosti i to je tvoja moć).

Voditelj tuluškog zbora Le cri du choeur je na radionici podučio sudionike pjesmu „Libertat” na oksitanskom dijalektu koji se govori u pojedinim pokrajinama južne Francuske, dijelovima Španjolske (službeni je jezik u Kataloniji), Italije i Monaka.

Praksa je na večernjem koncertu izvela nekoliko partizanskih pjesama od koji „Pjesma slobodi“, „Oj Mosore“, „Mitraljeza“, „Draga nam je zemlja“. Nakon toga tri španjolske pjesme te tri radničke talijanske pjesme.

Publiku se najviše dojmila energija i sposobnost prenošenja emocije zbora koja je iznimno važna u ovakvim pjesmama.

Kao šećer na kraju, domaćini Le cri du choeur izveli su desetak pjesama otpora iz cijelog svijeta. Zajedno sa zborom Praksa izveli su „Po šumama i gorama“ te za kraj zajedno s publikom „El pueblo unido jamas sera vencido“ (Ujedinjen narod nikad neće biti pobijeđen).

Proslava 1. maja

Pjesma se iz dvorane La Chapelle sljedećeg dana prelila na ulice Toulousa gdje se slavio Praznik rada.

Na tisuće je ljudi marširalo u povorci oboružano različitim zastavama i parolama; smjenjivale su se povorke građana s grupama mladih bubnjara i trubača, razglasima i velikim šarenim balonima. Mnogi su udarali u poklopce ili tave. Sva četiri zbora s Festivala pjevala su glasno pjesme iz prethodnih dana. Na mostu Katalonaca, usred samog centra grada, kolona je stala pjevajući partizansku pjesmu „Po šumama i gorama“.

Francuzi otvoreno pokazuju svoje nezadovoljstvo stanjem u društvu, nezaposlenošću, otkazima, propadanjima obitelji, samoubojstvima i na kraju mirovinskom reformom koja je kap koja je prelila čašu.

Prvomajska povorka je svojom masovnošću to najbolje pokazala: nije bilo službenih govora ni policije, samo mirni, ali glasni prosvjedi uz pjesmu.

Izvor: Zbor Praksa, Foto: Hubert Remaury