6. listopada 1955. nitko nije po prvom plaču tek rođenog djeteta mogao pretpostaviti da će taj glas odzvanjati ovim, ali i širim prostorima desetljećima kasnije. I nastaviti se širiti i kad tog djeteta/čovjeka više ne bude među nama.

6. listopada 1955. rodio se Branko Črnac – Tusta.

“Završio je Tehničku školu u Puli, a od 1978. godine pa do kraja života radio je u Tvornici električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU), gdje je postupno napredovao do položaja voditelja odjela; bio je sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, i aktivno je sudjelovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim prosvjedima.” piše na Wikipediji. I to jest jedna od bitnih odrednica Tuste kao osobe. Ona druga odrednica započinje 1985. kada se pridružio KUD Idijotima, donijevši onu iskrenu, netraženu karizmu na pozornice diljem prostora koje sada zovemo Regija.

I danas, 8 godina nakon smrti njegov se glas, ili što bi nekad rekli “lik i djelo” u valovima više ili manje čuje. Nedavno je ponovo došao u zaslužen fokus povodom projekcije dokumentarnog filma Tusta, Andreja Korovljeva u pulskoj Areni, čime je zaključena procesija filma po šireregionalnim prostorima, a koja je startala premijerom u Motovunu 2019.

I opet će se sigurno taj glas i poruka vratiti, jer potrebe za jednostavnim, iskrenim, pravičnim ljudima kao što je bio Tusta ima i dalje. Rekli bi mnogi, sve više.

Sretan ti rođendan Tusta.