„Uokviri priču“ zajednički je naziv kulturnih programa, gostovanja pisaca i drugih umjetnika, predavača na određene teme koji gostuju u Medicinskoj školi Pula. Pored brojnih događanja i aktivnosti tijekom mjeseca, a koja su vezana uz struku, nastoji se organizirati dodatne koji potiču na čitanje i umjetničko izražavanje, a koja obogaćuju život učenika i nastavnika u školi.

Tako je 4. prosinca u prijepodnevnim satima u školi gostovao ukrajinski književnik, pjesnik, esejist i prevoditelj Andrij Ljubka, a povod za njegovo gostovanje bilo je predstavljanje romana „Karbid“ u izdanju Frakture. Autor je završio je Vojnu školu i ukrajinsku filologiju te balkanske studije u Varšavi. Voditelj je međunarodnih književnih festivala i autor tri knjige pjesama, dvije knjige priča, tri knjige eseja, tri romana i desetak knjiga prijevoda, sa srpskog, hrvatskog i poljskog.

Na samom početku književnog druženja autora i sve prisutne pozdravio je učenik Volodymyr S. na ukrajinskom te poželio dobrodošlicu autoru u školu. Uslijedio je dinamičan i zanimljiv razgovor kojeg su pratili učenice i učenici 1.c, 2.a i 3. d razreda zajedno sa svojim profesoricama, a moderirala ga je školska knjižničarka Iva Ciceran.

U uvodnom djelu razgovora osvrnulo se na autorov boravak u Kući za pisce – Hiži od besid u listopadu 2018. godine te na njegovu motivaciju da istražuje Istru, a Istra pak nađe svoje mjesto u nekoj od njegovih knjiga.

Nastavivši razgovor prvenstveno o romanu „Karbid“ odmah se nametnulo pitanje od kuda autoru ideja za ovaj roman. Podsjetimo, izdavač na mrežnim stranicama navodi „Jedan je pripiti učitelj povijesti u malom zakarpatskom gradu, nakon što je upao u otvoren kanalizacijski šaht, dobio “genijalnu” ideju koja je trebala biti njegov povijesni doprinos ukrajinskom društvu – nagovorit će gradske vlasti da probiju tunel ispod granice s Mađarskom kako bi svih četrdesetak milijuna Ukrajinaca prokrijumčario u Europsku uniju.“

Glavni junak Mihajlo Oleksijovič, koji sebe proziva Tis, ovu svoju ideju iznosi Ikaru, prijatelju iz školskih klupa koji njen potencijal vidi u poduzetništvu, ali ne nužno legalnom. Kako Tis ne može sam realizirati svoje zamisli tako se iz poglavlja u poglavlje pojavljuje galerija osebujnih likova, zanimljivih karaktera koji u svemu vide svoj interes.

U romanu su s jedne strane oni, kriminalci i šverceri cigareta, migranata, krvi pa i organa za transplantaciju dok je s druge strane profesor povijesti, sanjar, ali na neki način i luzer Tis. Kako radnja odmiče tako humor prisutan u romanu i akcija ostaju barem pri onom površinskom čitanju kad se prati samo radnja, ali dubljim čitanjem i zadiranjem u tekst autor donosi društvenu, gospodarsku i političku situaciju izmišljenog grada Medvjedova, ali i čitatelja potiče na propitkivanje živi li i on u nekom Medvjedovu.

Autor donosi i povijesne i kulturne činjenice vezane uz srednju i istočnu Europu, govori o životu iz granicu pa se postavlja pitanje, iako objavljen 2015. koliko je „Karbid“ aktualan i danas. Čitajući roman lako se može zamisliti da se gleda film. Andrij je s publikom podijelio informaciju da postoji kazališna predstava prema romanu, a trebalo je započeti i snimanje filma, ali se od njega odustalo radi ratnih zbivanja u Ukrajini.

Nakon razgovora o romanu autor je učenicima odgovorio na pitanja o tome kako on doživljava pojam javne osobe i ima li on kao autor i javna osoba obvezu javnog zagovaranja. Upoznao je prisutne sa svojim volonterskim radom i prikupljanjem sredstava za kupnju vozila za ukrajinske vojnike.

Za kraj razgovora učenici su pripremili pitanja koja je autor izvlačio iz kutije. Učenicama i učenicima je rekao da često dolazi u Istru, da voli pecati, putovati, ali i uživati u malim stvarima poput ispijanja kave s dragim ljudima. Poručio im je da je čitanje prije svega uživanje i da se nikad ne zaboravi uživati u stvaralaštvu i kreativnosti.