Freskoslikarstvo se pojavljuje u mnogim crkvama u Istri i predstavljaju njihovo prepoznatljivo obilježje.

Radi se o slikarskoj tehnici na svježoj žbuci koja se odlikuje brzim slikarskim potezima. U crkvi svetog Mihovila nad Limom nalaze se jedne od najstarijih fresaka u Istri, ali i šire.

U crkvi svetog Mihovila nad Limom nalaze se jedne od najstarijih fresaka u Istri, ali i šire.

One pripadaju ranijoj fazi srednjovjekovnoga freskoslikarstva u Istri te orijentalno-helenističkom i bizantskom slogu koji je ovdje preuzet posredstvom otonske (njemačke) škole. Nastale su razdoblju XI. ili XII. stoljeća sa značajnim predromaničkim obilježjima.

U svetištu se pojavljuju prizori zapadnjačke ikonografije u narativnom slijedu i realističkom oblikovanju, držeći se otonskih tradicija

Freskoslikarski izričaj u Svetom Mihovilu nad Limom pripisuje se izrazitom internacionalizmu benediktinskog opatijskog slikarstva tzv. otonskog kruga kako u pogledu ikonografije tako i u pogledu freskoslikarske tehnike.

Taj se utjecaj proširio iz njemačkih benediktinskih opatija Echternach, Reichenau, Fulda i kasnije Regensburg te je našao svoj odjek u krugu zajednice ovdašnjih kamaldoljanja.

Tako se u svetištu pojavljuju i razvijaju prizori zapadnjačke ikonografije u narativnom slijedu i realističkom oblikovanju, držeći se otonskih tradicija.

Zamjećuju se izraziti utjecaji otonske južnonjemačke škole (izduženi likovi, odjeća, geste, dijelovi ornamentike), dok se u freskoslikarskom izričaju i tehnici nalaze se tragovi orijentalno-helenističkoga sloga (pomodni motivi paragaudiona, impresionistička modelacija, modra pozadina, uzbuđenost prikaza).

Elementi izričaja bizantskoga freskoslikarstva nisu preuzeti neposredno od Bizanta nego su na prikaze došli posredstvom otonske škole i italskih umjetničkih radionica koje su prethodno usvojile takve motive i tehniku.