U ponedjeljak, 22. travnja u 20 sati na maloj sceni Istarskog narodnog kazališta u Puli, čeka vas Klavirski recital Gorana Filipeca.
Opisan kao pijanist „tehničke briljantnosti koja mu omogućava da interpretaciji pristupa uzbudljivo, bujnošću imaginacije, senzibiliteta i blistavosti kakve nismo navikli čuti u današnjem vremenu“ (Ritmo), Goran Filipec je glazbenik koji osvaja srca međunarodne publike i kritike.
Poznat po vatrenim interpretacijama djela Franza Liszta te klasičnog i romantičnog repertoara visokog virtuoziteta, Filipec brani kreativnost i subjektivnost interpretacije, često ju stapajući s vlastitim aranžmanima i adaptacijama.
Goran Filipec je posvećen istraživanju u glazbi te je stekao doktorat glazbenog interprete na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, specijalizirajući se na području pijanističkih izvođačkih praksi 19. i 20. stoljeća. Brojnim snimkama privukao je pozornost međunarodne kritike, a njegov je album „Paganini Studies“ (Naxos, 2016.) nagrađen Grand Prixem International du Disque Društva Ferenca Liszta iz Budimpešte, a što je Filipeca uvrstilo u prestižnu listu laureata kao što su Vladimir Horowitz, György Cziffra, Alfred Brendel, Claudio Arrau, Zoltán Kocsis i Maurizio Pollini.
Rođen u Rijeci 1981. godine, Goran Filipec je započeo glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj, a potom studiravši u klasi Marine Ambokadze i Yevgeniya Zarafiantsa. Nastavio je studije na Moskovskom državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u klasi Natalie Trull, na Institutu pijanistice Oxane Yablonskaye u Italiji te na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu u klasi Nauma Gruberta.
U ranoj karijeri bio je laureatom međunarodnih natjecanja kao sto su José Iturbi u Los Angelesu, Franz Liszt-Premio Mario Zanfi u Parmi i Parnassos u Meksiku. Debitirao je u Carnegie Hallu 2006. godine te nastupao po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Japanu. U više navrata sudjelovao je na festivalu Likovi suvremenog pijanizma Marijinskog teatra u Sankt-Peterburgu, Progetto Martha Argerich u Luganu i Dubrovačkim ljetnim igrama u Dubrovniku.
Suosnivač je i predsjednik društva Société Franz Liszt de Genève posvećenog liku i djelu velikog glazbenika. Docent je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te pasionirani kuhar amater i enolog. Tečno govori šest jezika.
Program traje 90 minuta.
Goran Filipec, foto: Elisa Caldana
U utorak, 23. travnja, u 20 sati na Maloj sceni gostuju Teatar Exit, Ludens Teatar i kulturni centar Osijek s predstavom "Testosteron".
Je li život podređen razumu, osjećajima ili smo radije robovi biologije? Upleteni u začarani krug požude, egoizma i želje za ljubavlju, pateći od usamljenosti, možemo li postići sklad sa suprotnim spolom i sami sa sobom? Ovo su neka od brojnih pitanja s kojima ćemo se suočiti nakon gledanja komedije Andrzeja Saramonowicza Testosteron.
Iako to ništa ne najavljuje, autor nas stavlja uza zid svima važnih problema, koji se tiču našeg bića, seksualnosti i mjesta u svijetu. On to čini, zabavljajući publiku od prve do posljednje scene, bez pada forme ili usporavanja.
Ali krenimo od početka. Hormonska komedija Andrzeja Saramonowicza “Testosteron” započela je svoju karijeru 2002. nakon premijere u kazalištu Montownia u Varšavi, gdje se postala kazališni hit. Bila je 2007. godina kada je kino verziju Testosterona pogledalo gotovo 1,4 milijuna gledatelja.
Proglašena najboljom suvremenom poljskom komedijom, opisuje se kao scenski vješt komad, koji publici jamči izvrsnu zabavu. Snaga Saramonowiczeve umjetnosti su inteligentni i briljantni, a istovremeno urnebesni dijalozi. Neki od njih svojom otvorenošću i grubošću skandaliziraju osjetljivije gledatelje. Dio ih je, na valu popularnosti „Testosterona”, našao je svoje mjesto u svakodnevnom jeziku. Jaka strana predstave je izvrsna struktura i brzi zaokreti radnje, koji bi bili dostojni najboljeg senzacionalnog filma.
Foto: Ivan Brkic
Saramonowicz majstorski gradi likove, a komedija, intrigantna i dinamična otkriva tajne njihovih života, smiješne i potresne. Autor u intervjuima nije skrivao da želi napisati komad koji, prije svega, neće biti dosadan i koji pruža zadovoljstvo. Također je priznao da bi njegov veliki uspjeh bio prenijeti nešto dublje od zabave. U prvoj recepciji predstavu doživljavamo kao laganu i duhovitu, začinjenu pikantnošću, priču o životnim dogodovštinama sedmorice tipova koji strastveno raspravljaju o … komadima, oprostite .”
Blagujući za raskošno postavljenim stolom, one opisuju priče svojih života vođenih ženama. Ljubav, mržnja i žudnja za njima. Odnosi sa suprotnim spolom pokazuju šaroliku i kompliciranu sliku muške stvarnosti. Ovdje učimo o istinama na kojima se temelji poredak svijeta. Navedimo nekoliko primjera: žene dopuštaju blud u financijske svrhe, što je u suprotnosti s tvrdnjom o muškoj percepciji, koja je možda nesofisticirana, ali iskrena u svojoj nesofisticiranosti…
Svaki muškarac ženu vidi kao “seksualni objekt” i dalekosežan zaključak da su dečki kao žrtve bili prisiljeni izmisliti nogomet i ako želite gledati ligu prvaka, pređite na Uređenje vrta i okućnice. Konačno upoznajemo i pokretačku snagu koja određuje rodno ponašanje, kemijski spoj – TESTOSTERON. Kako kaže jedan od likova – Buba: On nas tjera da jurimo za ženama od adolescencije do kraja života… On nas čini vječno potencijalnim silovateljima i ubojicama…”
Ovaj muški hormon čini dramske likove robovima bioloških refleksa. On je taj koji odlučuje da su muževi, očevi i ljubavnici. Iako njegovo postojanje postaje jednostavno objašnjenje ponašanja likova, Saramonowicz ne staje na zaključku o dominaciji testosterona. U potrazi za mudrošću i skladom, mehanizmi koje je teško kontrolirati stalno nastaju, čovjek ima dušu, ali je i podređen biologiji i kemiji koje vladaju tijelom (ne slučajno, vitalni Stavros dolazi iz domovine Platona i Sokrata) o nezasitnom libidu i kako teško je održati ravnotežu između ovih elemenata svjedoče borbe likova.
Argumenti protagonista prožimaju se izrazitim šovinizmom, ali im je nemoguće poreći da su u pravu. U njima nalazimo mnogo istine, iako je prikazana u krivom zrcalu. Saramonowiczeva umjetnost razotkriva ograničenja kojima su muškarci podložni. Iskrenost također zahtijeva priznanje da im i žene podliježu. „Testosteron”, koji ustrajno koristi šablone, posebno one koji se tiču spola, istovremeno se nemilosrdno obračunava s tim šablonima. Razotkriva macho mitove, ismijava njihove glavne predstavnike Tita i Stavrosa.
Choreopraksa
Ismijava mušku želju za idealnom ženom koja objedinjuje osobine poslovične majke, supruge i ljubavnice. Žene optužuje za koristoljublje i kalkuliranje u vezama. Popis grijeha protiv suprotnog spola jednako je dugačak s obje strane. Svaki od heroja “Testosterona” je drugačiji i dolazi s različitom prtljagom iskustava. Povezuju ih žene, oni samo imaju želju za ljubavlju, ispunjenjem, sličan osjećaj izgubljenosti u svijetu i osjećaj usamljenosti.
Ne uspijevaju ne samo u kontaktima sa suprotnim spolom, nego i u obiteljskim odnosima i međuljudskim kontaktima. Oni su primjer jadnog stanja čovjeka u današnjoj zbilji, kulturi u kojoj dominiraju šablone, jednako nedostižne koliko i prazne. Saramonowicz sve to pokazuje namigujući gledatelju, s osmijehom na licu, želeći im dobar provod.
Ususret međunarodnom danu plesa, 27. travnja, u 19 sati na 5. katu INK-a čeka vas "Choreopraksa" autorice Andree Gotovine. Projekt „Choreopraksa“ u okviru Plesnog studija INK osmišljen je kako bi zainteresirane polaznike uveo u različite koreografske prakse, pružajući im uvid u proces stvaranja te omogućavajući realizaciju vlastite kreativne ideje u prostoru i vremenu.
Ove godine, mladi plesači su se suočili s izazovom kreacije SOLO izvedbi, čime su dodatno obogatili projekt. Njihova pojedinačna umjetnička vizija i interpretacija bit će predstavljena publici, pružajući jedinstven uvid u kreativnost i talent koji proizlaze iz ovog inspirativnog procesa.
Foto: Danko Stjepanovic
27. travnja u 20 sati na maloj sceni pogledajte predstavu "Sad sam lucky". Pod redateljskom palicom te u koreografiji i izvedbi Matije Ferlina.
Solo izvedba koreografa i izvođača Matije Ferlina nastavlja se na niz romantične konceptualne serije Sad Sam koja je započela u siječnju 2004. godine u Amsterdamu kada je prvi Sad Sam / Now I Am premijerno izveden.
Ferlinova izvedba Sad Sam Lucky fizički je odgovor na rad slovenskog avangardnog pjesnika Srečka Kosovela (1904. – 1926.) čija je ispovijedna poezija neprocjenjiva, duboka i suvremena duhom, prepuna unutrašnjih napetosti i stilskih slika, a istovremeno revolucionarna u idejama koje se isprepliću s izravnim razmišljanjima o pjesnikovoj vlastitoj osobnosti.
Temeljeći se na kontinuiranoj relevantnosti Kosovelovih stihova, njegovu iskrenost, melankolična proročanstva i sentimentalnu tragediju – Ferlin u Sad Sam Lucky stvara iznimno fizičku, turbulentnu i emocionalnu posvetu ovom jedinstvenom avangardnom autoru.
