U prepunoj dvorani Doma mladih u Kanfanaru je, u petak, 09. Veljače promociju svoje knjige ''Tragovima prošlosti Općine Kanfanar''održao Anton Meden, te je na 473. stranice objedinio svoj dosadašnji literarni opus.
Naime, Medenovi su radovi do sad objavljeni u mnogim časopisima, stručnim knjigama i prikazani su na TV postajama kako u Hrvatskoj, tako i van nje. Tonina, kako ga svi zovu, ćete nedjeljom sresti na misi u Župnoj crkvi u rodnom mu Kanfanaru, kasnije u šetnji s unukom, poslijepodne na Limskom kanalu gdje slika, a ostale dane u prirodi-u svome zavičaju.
Rođen je 2. ožujka 1949. u Kanfanaru, a godine koje ima ne pokazuje. Sportski je tip, a sportom se bavio dugo godina. Uvijek tih i skroman, ali u svakom društvu duhovit i radostan. Pun je anegdota od kojih neke sežu čak u rane 50. godine prošlog stoljeća i koje zorno i na duhovit način prepričava imitirajući baš svakog.
Anton Tone Meden Osnovnu školu završio je u Kanfanaru, Školu učenika u privredi u Rovinju, a tehničku školu u Pazinu pri MSŠC - Rijeka. Veliki je zaljubljenik u svoj Kanfanar, ali i u ostatak kako Istre tako i Hrvatske.
Svoj rad u kulturi započeo je u 60-tim godinama prošlog stoljeća kao član rukometne ekipe Kanfanara a kasnije i kao sudac. U 70-tima je u Pazinu kao suosnivač pomogao urediti Likovnu galeriju u kojoj je više godina radio i stvarao kao član novoosnovane likovne grupe.
Godine 1991. osniva, zajedno sa svojim rođakom Ivanom, smotru istarskog vola poznatu kao „Jakovlja“, s ciljem promocije i zaštite ovog simbola Istre, dok u odboru radi 22 godine na organizaciji smotre. U Kanfanaru je o 900-toj godišnjici prvog pisanog spomena Kanfanara godine 1995. osnovao Udrugu za očuvanje i promociju kulturnog i prirodnog nasljeđa pod nazivom „Dvegrajci“.
Napisao je statut udruge, kao i njene ciljeve i zadatke na području općine Kanfanar. Godine 1998. Izdaje se zbornik radova Kanfanar i Kanfanarština uz pomoć prof. Vilme Zohil te urednika prof. dr. Josipa Bratulića.
Odmah nakon toga, zajedno sa mr. sc. Jakovom Jelinčićem te u suradnji s Državnim arhivom u Pazinu prevodi se Dvigradski statut s početka XV. st. Napravio je, u suradnji sa riječkim novinarem Draganom Ogurlićem, prvi turistički vodič za Kanfanarštinu. Napravljen je i preslik dvigradske knjige Letnice iz 1400. god. (Liber aniversariorum) i preslik Zbirke Korenić.
Na kasnijim znanstvenim skupovima sudjelovao je kao predavač sa više radova od kojih su neki ocijenjeni kao ''izvorni znanstveni rad'', stručni rad i kao prethodno priopćenje, unatoč tome što nije te struke.
Svoj je rad objavio i u knjizi Kulturna osebujnost Istre u glazbi riječi i slici gdje je pisao o svojim prapovijesnim nalazima pod naslovom „Nova prapovijesna nalazišta na području Dvigraštine“.
Sudionik je i na znanstvenim skupovima u Barbanu, sa temom na prapovijesne i srednjovjekovne nalaze koje je našao u pećinama Barbanštine te o nepoznatim glagoljskim grafitima koje je našao u crkvici sv. Margarete u selu Prnjani.
Naklada ove vrijedne knjige pune fotografija je 150 primjeraka, a tiskala je Tiskara Nova-Galižana. Nakladnik je Udruga za očuvanje nasljeđa Dvegrajci. Urednik knjige je dr.sc. Marko Jelenić. Naslovnica –David Meden. Lektura-univ. Bacc. Ling. Ivona Obrovac, a pokrovitelj-Općina Kanfanar.
Anton Tonin Meden je u mirovini, ali uvijek ''brža' na okolo''-kako sam voli reći, i trenutno je dopredsjednik ''Dvegrajci''-Udruge za očuvanje nasljeđa Kanfanara i Kanfanarštine, koju je i osnovao 1995. i čiji je bio dugogodišnji predsjednik.
Mi koji surađujemo s Antonom Medenom tvrdimo da je, s obzirom na doprinos društu u cijelini zaslužio počasni doktorat –ad honorem. Čime će nas uskoro iznenaditi neka ostane Medenova tajna, jer tajne On zna itekako dobro čuvati (G. Putina).
