"Gdje smo? Kamo idemo? Kako to mislimo napraviti?", samo su neka od gorućih pitanja koja je u svom inspirirajućem izlaganju elaborirala profesorica Vitomira Lončar u Labinu.
Prvi dan treninga protekao je u, kako ona to voli reći, skidanju magle. Sadržajan dan s kratkim pauzama okupio je petnaest sudionika iz javnog sektora, civilnog sektora te privatnog sektora.
Glavne teme s kojima su se sudionici upoznali bile su: važnost zajedničkog jezika i shvaćanja osnovnih pojmova u kulturi, pet područja umjetnosti, važnost povjerenja i poštovanja za sve odnose, suradnja između osnovnih društvenih sektora: privatnog, javnog i civilnog, osnove kulturne politike, glavni instrumenti kulturne politike te vrste planiranja i odlučivanja.
Svi sudionici su se složili kako je važno proraditi na integraciji dionika u kulturnim politikama grada Labina. Kao glavni zaključak prvog dana proizašla je misao da je energija fiksna te da moramo dobro moramo promisliti kako ju raspodjeljujemo, i privatno i poslovno. A najvažnije od svega je da imamo cilj kojem stremimo kako ne bismo gubili vrijeme na nepotrebne smetnje poput digitalnih tehnologija koje amnestiraju kreativno promišljanje pojedinca.
Drugi dan treninga protekao je snažnoj dinamici i interakciji između sudionika. Radilo se aktivno na odgovoru na pitanje kako graditi međusobno povjerenje i poštovanje u vlastitim poslovnim i osobnim okruženjima kako bi naša tvrtka, javna uprava ili obitelj bolje upravljala rizicima, neizvjesnostima i promjenom.
Profesorica Lončar je za drugi dan treninga pripremila zanimljiv prolazak kroz PEAI analizu, PEST(E) analizu, SWOT analizu te upoznavanje s osnovnim pojmovima metodologije Ichaka Adizesa, stručnjaka za organizacijsku transformaciju.
Treći dan treninga svi sudionici su se jedni drugima predstavili kroz PAEI analizu. To je analiza koja u četiri osnovne kategorije oblikuje uloge menadžera: generator rezultata, administrator, poduzetnik i integrator. Veliko bogatstvo ovog trećeg dana treninga bila je spoznaja o spomenutim ulogama koje svi imamo u određenoj mjeri, a koju su sami u sebi prepoznali svi sudionici.
Primjerice, jedna sudionica koja je za sebe smatrala kako super administrira sve svoje poslovne dokumente, nije to isto radila u privatnom životu. A važnost „administrativne posloženosti“ važna je i za jedan i za drugi aspekt života jer se ta dva aspekta prelijevaju jedan u drugi. Ako su ta dva aspekta različita, te jedno radimo poslovno a drugo privatno dolazi do dezintegracije. Rješenje koje profesorica Lončar predlaže u svakom kontekstu je integracija je edukacija o stvarima koje nam slabije idu. Puno edukacije i rada na sebi je potrebno kako bi spoznali gdje su nam „rupe“ i kako bismo postali izvrsni.
Također, tijekom treninga se među sudionicima mogao osjetiti nedostatak motivacije zbog preopterećenosti poslom, velikim odgovornostima, prevelikom količinom ljudi kojima se treba upravljati a koji su isto tako nemotivirani i slično. Profesorica Lončar je lijepo objasnila da je najveći današnji kradljivac vremena nedostatak jasnog cilja u životu. Osobnim radom na vlastitim ciljevima a onda i poslovnima moguće je vidjeti svjetlo na kraju tunela i od „mrtvog drveta“ postati živopisna, i inspirirana osoba!
Kako profesorica Lončar voli reći, svaka osoba za sebe, svaki dan treba tu inspiraciju tražiti te kada ju nađe, njegovati ju. Naša trajna dužnost je da damo sve od sebe i da integriramo!
S obzirom na veliki interes i potrebu za daljnjim edukacijama ovim putem iz Labina najavljuju kako će u veljači održati ponovni susret s prof. Lončar, ali ovog puta u on line verziji: Labin-Wuhan-Labin.
Foto: Facebook / TEDxZagreb
