U petak, 19. siječnja u 14 sati u Galeriji C8 otvara se izložba "Altamira: Remek-djelo prve umjetnosti".

Izložba donosi priču o špilji Altamiri koju su posjećivale različite skupine ljudi više od 20 000 godina, a poznata je diljem svijeta po slikarijama i gravurama otkrivenima 1879. godine. Altamira je od 1985. godine na UNESCO-ovu popisu Svjetske kulturne baštine.

Dolazak Homo sapiensa u Europu prije oko 45 000 godina prije označio je početak razdoblja poznatog kao gornji paleolitik, što je doba paleolitičke umjetnosti u špiljama.

Od tada do prije otprilike 12 000 godina skupine ljudi stvarale su umjetnost koja je dijelila slične podloge, tehnike i teme. Ako imamo na umu da pretpovijest počinje s najranijim kulturnim izričajima vezanim uz rod Homo prije više od dva milijuna godina, ovo razdoblje procvata umjetnosti bilo je relativno kratko, svega nešto više od 2 % sveukupne povijesti čovječanstva. Ipak, 35 000 godina koliko je trajala ova epizoda značilo je 350 stoljeća umjetničke aktivnosti ujedinjene zajedničkom kulturnom niti.

Paleolitička pećinska umjetnost rasprostranjena je diljem europskog kontinenta. Špilje, pripećci i stjenoviti izdanci koji su služili kao platna prvim umjetnicima mogu se pronaći od Pirenejskog poluotoka na zapadu do Urala na istoku.

Najveća koncentracija umjetničkih izričaja nalazi se na zapadnom dijelu kontinenta, točnije u središnjoj i južnoj Francuskoj te sjevernoj Španjolskoj, regijama u kojima je umjetnost uglavnom bila sačuvana unutar špilja.

Špilja Altamira nalazi se u središnjem dijelu kantabrijske obale, područja koje se proteže između kantabrijskih planina i Kantabrijskog mora u sjevernoj Španjolskoj. Nalazi se unutar sadašnje Autonomne Zajednice Kantabrije, teritorija s velikom koncentracijom arheoloških nalazišta iz gornjeg paleolitika i postojbinom više od sedamdeset špilja s paleolitskom pećinskom umjetnošću unutar teritorija koji mjeri svega 3 500 km2.

Altamira je diluvijalna špilja otkrivena 1868. godine kraj mjesta Santillana del Mar, 30 km zapadno od Santandera, u Kantabrijskome gorju u sjevernoj Španjolskoj, a diljem svijeta je poznata po slikarijama i gravurama otkrivenima 1879. godine. Među mnogobrojnim slikarijama na stijenama i svodovima špilje ističu se životinjski likovi (bizoni, košute, sobovi, veprovi) prikazani pojedinačno i u skupinama, u mirovanju i u pokretu, s izvanredno naglašenim pojedinostima anatomije i pokreta, te ljudske ruke.

S autorima iz Altamire, a bili su to muškarci i žene poput nas, dijelimo fizički izgled, manualnu spretnost, intelektualni kapacitet i sposobnost komuniciranja s drugima, što se sve savršeno odražava u njihovim umjetničkim kreacijama. Živjeli su zajedno u malim skupinama koje su često razmjenjivale predmete, pojedince i ideje, stvarajući tako kulturne mreže diljem kontinenta u kojima su umjetnički izričaji igrali istaknutu ulogu kao sredstvo prenošenja simboličkog mišljenja.

Autori izložbe su Pilar Fatás Monforte, ravnateljica Nacionalnog muzeja i istraživačkog centra Altamira, Ramón Montes Barquín,tehnički koordinator kulturne rute Vijeća Europe “Putovima pretpovijesne pećinske umjetnosti”, te Enrique Gutiérrez Cuenca i Pedro Saura Ramos.

Organizatori su Arheološki muzej Istre, Arheološki muzej u Zagrebu, Nacionalni muzej i istraživački centar Altamira, Ministarstvo kulture i sporta Španjolske, Kulturna ruta Vijeća Europe “Putovima pretpovijesne pećinske umjetnosti” te Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske u RH.

Autorica postava izložbe je Luana Brhanić. Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka.