U srijedu 02. kolovoza u galeriji CVU “Batana” u Rovinju pod organizacijom udruge Faro11, otvorena je samostalna izložba Vite Jončić pod nazivom “4444”.
Izložbu je otvorio predsjednik udruge CVU “Batana” Mladen Boljkovac koji je prisustne pozdravio te izrazio zadovoljstvo suradnjom sa udrugama sa područja Grada te predstavljanjem mladih umjetnika.
Nakon njega prisutnima se obratila organizatorica izložbe i predsjednica udruge Faro11 Ivana Čehić Rabljenović, koja je navela da je jedna od glavnih djelatnosti udruge svakako izložbena te da je cilj promocija mladih umjetnika iz područja novomedijskih kulturnih praksi.
Pa tako i ova izložba ostvarena je kao nagrada Vite Jončić za osvojeno drugo mjesto na novomomedijskoj izložbi GRISIAyouth koja također ima za cilj promociju i afirmaciju mladih novomedijskih umjetnika.
Kustosica izložbe Stephanie Peršić osvrnula se na rad mlade autorice.
“Vita Jončić pripadnica je mlađe generacije umjetnika, koji pozicioniraju svoje mjesto u likovnom prostoru, no ujedno ga svojim djelovanjem oblikuju. Transfiguracija medija i poigravanje likovnim pristupima, prisutno je u njezinom djelovanju između tradicionalnih i novih medija, što se iščitava i obrazovnim usmjerenjem prvotno u području slikarstva, potom filmske umjetnosti.
Moglo bi se reći kako je temeljna karakteristika Vitinog umjetničkog promišljanja koja se provlači njenim dosadašnjim opusom, upravo posredno i suptilno nadovezivanje na idejno polazište simbolikom prikaza kroz odabrane motive koji (pre)nose poruku, tražeći angažman promatrača uronom u svaku komponentu rada u potrazi za značenjem.
Povezujući esencijalna (u ovom trenu već i egzistencijalna) pitanja korelacije društva i okoliša, postavljajući ih u odnos kao suprotne parove, nameće se problematika zaključne rečenice, s obzirom na premisu koju smo kao čovječanstvo postavili. Subtematske razrade Jončićinih radova, moglo bi se dovesti u blisku vezu izvedenom instalacijom Transformacija uspomene (ujedno rad kojim je 2021. osvojila drugu nagradu (GRISIAyouth) i 4444.
Iako radovi obrađuju tematiku divlje izgradnje uslijed turizma i opresije nad morem kao teritorijalnim prostorom, izbjegavam sintagmu „angažirane umjetnice“, koja upućuje na svojevrsno javno djelovanje i istupanje. Vita promatra i osjeća.
Znajući kako kao jedinka ne može utjecati na promjenu stanja, koristi umjetnička sredstva za izražavanje i upućivanje na socijalne situacije apelirajući na osobno unutar kolektivnog posredstvom rafiniranog jezika i minucioznog pristupa razradi. Novi rad 4444 možemo promatrati kao nastavak Transformacije, koja na komiškom primjeru obrađuje univerzalnu temu hrvatskih obalnih gradova i naselja, koji slijede trend europskih turistički popularnih obalnih destinacija. “ (isječak iz predgovora Stephanie Peršić)
Aurica Vita Jončić predstavila je ideju samog rada.
“Uzimajući kao naziv tamošnju lokalnu brzalicu i njen središnji motiv. Punim nazivom 4444 predstavlja Ctr mijora citorsta ctardeset i ctr corno carnjula [hrv. četiri tisuće četiristo četrdeset i četiri crnih crneja]. Riba crnej, nositelj ekosustava kao jedna od „temeljnih vrsta“, zrcaljena u bazenu, postaje središnji motiv rada kao alegorija opresivnih zakonskih zabrana i ilegalnih okupacija obalnog pojasa.
Drugi dio višedijelne instalacije prikazuje projekcije četiri jadranska vjetra: bure, juga, maestrala i lebića; unutar središnjeg neispunjenog prostora crno obojanih formi nalik okvirima na korespondentna četiri platna postavljena na zidovima. Prikazi vjetrova načinom postava sugeriraju slikarstvo transponirano u formu izmjeničnih slika, a sugestivno naznačuju oksimoron oduzete morske pučine. “
Autorica ponukana primjerima devastacije obalnog pojasa i ograničavanja korištenja mora primjerom iz Sevida postavljenim bazenskim ljestavama sa zaključanim vratima na ulaz u more ili pak postupnim dokidanjem ribarske tradicije malih lokalnih pojedinaca naspram ribolovnih korporacija, smješta simulaciju bazena (simbolom ograničenja svojom formom) kao metaforom mora u kojem se zrcali 4444 crneja, nedostižnih običnom pojedincu zaključanim ljestvama, a kojima prijeti egzistencija narušenim ekosustavom posljedicom izlova i masovnog turizma.
U oba se slučaja nameće pitanje opravdanja (ne)dobivene koncesije na obalnom i pomorskom dobru, što u suštini ponovno označava okupaciju, no predvođenu legalnom zastavom.
Forma nemogućnosti pristupa i korištenja određenog dobra zbog komercijalne svrhe nije ništa doli izraz platežne moći i kapitalizma, u nizu njegovih utjelovljenih formi.
Razuman smjer ograničenja ribolova u svrhu osiguravanja zaštite i očuvanja vrsta i količine morskih jedinki, pretvara se u oprečan sustav nacionalnim i europskim regulativama kojima se ponovno korist daje vodećim sustavima za uzgoj, lov i preradu ribe namjesto podržavanju održivih tradicionalnih metoda i usmjeravanju k njihovom osuvremenjivanju.
Pitanje koje 4444 postavlja svakom ponaosob jest hoćemo li se ikada kao društvo okrenuti temeljnim vrijednostima koje naglasak postavljaju na važnost i ulogu pojedinca u zajedničkom stvaranju kolektivnih sustava, a s poštovanjem i uravnoteženim odnosom uzimanja – davanja s prirodnim i socijalnim ambijentom s kojim smo svjesno ili trenutno nesvjesno združeni. “ (isječak iz predgovora Stephanie Peršić)
Posebna zahvala ide i suradnicima na projektu Jurici Lukinoviću, Đuri Kašneru i Ermanu Bančiću.
Izložba je realizirana pod pokroviteljstvom Istarske Županije – upravni odjel za kulturu i zavičajnost i Ministarstva kulture i medija.
Foto: Ermano Bančić (CVU Batana)
