Izložba Lica gladi otvara se 18. srpnja u 14 sati u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca.
Glad je stara jednako kao i povijest čovječanstva, stalni je ljudski suputnik, i zasad nije pronađen način da se čovjek i glad trajno razdvoje. Izložba „Lica gladi“, osim o gladi kao o biološkom stanju, njome se bavi i kao kulturnom i društvenom činjenicom, jer glad pogađa sve sfere ljudskog života, od mitologije i psihologije do agronomije i ekonomije.
Paradoks gladi je da je ona jedan od najsnažnijih pokretača napretka, razvoja gradova i poljoprivrede, te je u većoj mjeri odredila ljudsku povijest nego razdoblja i područja na kojima se živi u izobilju.
Izložba Lica gladi temi gladi pristupa s tri aspekta. Prvi, i najopsežniji, odnosi se na borbu protiv gladi, i prikazuje neke od načina na koje ljudi nastoje pribaviti hranu, spremaju zalihe ili naprosto improviziraju.
U drugome segmentu izložbe glad je prikazana kao sredstvo kojim se može manipulirati masama, ali i pojedincima, pružati otpor, izražavati moć, poticati sukob, usmrćivati.
Treći je segment posvećen odnosu gladi i tijela. Lice gladi moguće je prepoznati i u sve većem porastu poremećaja hranjenja, pogotovo kod mlađe populacije. Neki od njih odnose se na samonametnutu glad. Iako razne oblike poremećaja hranjenja možemo pratiti kroz povijest, vrlo kasno se definiraju kao poremećaji kojima treba posvetiti posebnu pažnju.
Početkom 20.stoljeća više od 50% umrle djece u Jugoslaviji bilo je mlađe od četrnaest godina
Glad se prvi put spominje na granitnome spomeniku pronađenom u blizini katarakta Nila, na otočiću Shallacu (Sehel) blizu Asuana, na kojem je urezan tekst s opisom gladi za faraona Treće dinastije Džosera (oko 2650. pr. Kr.). Na steli gladi, kako je nazivaju, opisano je sedam godina gladi tijekom Džoserove vladavine.
Tekst opisuje kraljevu zabrinutost zbog gladi i suše, događaje koje su se tada odvijali, te prenosi faraonovu molbu za pomoć svećenicima.
Početkom 20.stoljeća više od 50% umrle djece u Jugoslaviji bilo je mlađe od četrnaest godina, a s obzirom da je 80% stanovništva živjelo na selu, bila su to uglavnom seoska djeca.
Razlozi siromaštva bili su mnogi: raspad zadruga, mala parcelizirana zemljišta koja nisu mogla hraniti obitelji, posljedice Prvog svjetskog rata i svjetske ekonomske krize te problem seljačkih dugova u panonskom dijelu Hrvatske koji su kulminirali 30-ih godina 20. stoljeća.
Godine 2015. na sjednici Ujedinjenih naroda gotovo sve države svijeta obavezale su se na ispunjenje tada zacrtanih sedamnaest globalnih ciljeva, takozvanih Ciljeva održivog razvoja koji, između ostalog, uključuju zaustavljanje ekstremnog siromaštva, pružanje bolje zdravstvene zaštite ljudima i postizanje jednakosti za žene.
Drugi cilj je okončati glad i sve oblike pothranjenosti do 2030. godine. No, najsvježije statistike (2021. i 2022. godina) prema Svjetskom programu hrane o broju gladnih u svijetu poražavajuće su: 828 milijuna ljudi svake večeri liježu gladni.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o pokazateljima siromaštva i socijalne isključenosti evidentno je da si 5,6% građana u Hrvatskoj 2021. godine nije moglo svaki drugi dan priuštiti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent. Riječ je o gotovo 220 000 osoba.
Najavite svoj dolazak
Prema istoj statistici, osobe starije od šezdeset pet godina u najvećem su riziku od siromaštva, osobito žene koje stanuju same.
Osim tamne strane priče o gladi, izložba pokušava predočiti i onu svijetlu, koja govori o solidarnosti, humanizmu, nadi, i brizi za druge.
Autorice izložbe su dr. sc. Tanja Kocković Zaborski iz Etnografskog muzeja i dr. sc. Melanija Belaj iz Instituta za etnologiju i folkloristiku. Vizualni identitet i likovni postav izložbe djelo je Studija Bilić Müller.
Molimo da se za obilazak izložbe s autoricama, koji je planiran na hrvatskom i engleskom jeziku 18. srpnja u 20 sati i u srijedu, 19. srpnja u 10 sati najavite na broj telefona 095 3375 085, ili na email adresu sladjana.bukovac@gmail.com.
