Šarmantna i u posljednje vrijeme iznimno aktivna galerija Hermana ovoga petka 5. svibnja u 20 sati, ugostit će likovnog umjetnika Eugena Varzića, koji se upravo samostalnom izložbom “EXIT” nakon kraće pauze vraća aktivnoj prezentaciji svojega likovnog rada. Izložba će prikazati svojevrsni prijelaz iz prethodne faze u novu fazu likovnog stvaranja. Kao idealan prostor za takvu prezentaciju odabrana je galerija Hermana.
Smještena u srcu grada Pule, svojim neobičnim unutarnjim ritmom prostora, stavlja autore u posebni zadatak i promišljanje postava likovnih radova. Likovni radovi koje Varzić izlaže, nastaju nakon velike izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik i zaključne izložbe 2021. u Gradskoj galeriji Labin. Autor izložene likovne radove naziva prijelaznim, i po prvi puta prezentira tu vrstu svojeg likovnog rada, koja obično ostaje sklonjena od javnosti, kao temelj i studija novog ciklusa.
Ovim projektom Varzić najavljuje izložbu koje će se održati u drugoj polovici godine, u galeriji Pet kula u Motovunu, a izlagačka aktivnost će se nastaviti u 2024. godini i bit će obilježena novim suradnjama i projektima u Hrvatskoj i svijetu. Izložbu prati i digitalni katalog koji je dostupan na linku https://online.fliphtml5.com/uicyb/qefc/
Predgovor kataloga potpisuje vlasnik i voditelj galerije Hermana, Vedran Šilipetar:
Nakon što su se krajem 20. stoljeća, logikom vremenske prolaznosti „ispuhali“ razni eksperimentalni pravci i konceptuala kao takva, figuracija se malo po malo izborila za svoje mjesto u interesnom fokusu likovne kritike i publike. Tu „rupu u kolektivnom sjećanju“ na figurativnu umjetnost u (na tržištu zapadnog svijeta) gotovo više da nitko niti ne pamti. Eugen Varzić slikar je fotografskog realizma, uživa u stvaranju „prosječnom oku“ prepoznatljivih motiva te istima udahnjuje život dostojan vrsnim slikarskim majstorima znanih od renesanse pa sve do danas.
Po svojoj vokaciji čistokrvni slikar, Varzić je neprikosnoveni majstor zanata. Kirurški precizan u svakom fragmentu svojeg likovnog iskazivanja, podjednako je uvjerljiv kada u hiperdimenzioniranim portretima dočarava svaku i ponajmanju dlačicu, vlasi kose, najmanju boru na staričinom licu, tako i u gestualnim momentima gdje umjetnička gesta nadvladava onu tehničku stranu zanata. Varzićevo je slikarstvo moćno. Koloristički je nabijeno sočnim nanosima boje svojstvene slikarima talijanskog manirizma, a kadrovi kao da su „lovljeni“ nekim od vrhunskih fotoaparata s izoštrenim senzorima za boju. Ako je hiperralizam kroz sedamdesete godine prošloga stoljeća prošetao kao most između apstraktne umjetnosti i transavangarde, tako je Varzićev doprinos u kontekstu hrvatske likovne scene most između akademskog realizma i istinskog slikarskog doživljaja.
Nitko,naime, ne može ostati imun na njegove velike formate i živopisni kolorit koji kao da želi iskočiti iz slike. Radovi pršte od energije, a slike jedne naspram druge kao da se svojim karakterom međusobno „tuku“. Osobno sam iz Eugenovih radova iščitavao puno više od pukog baratanja mettierom, štoviše, uvijek me iznova fascinirala njegova spretnost da iz perfekcije uđe u blagu nedovršenost te na suptilan način spoji ono ekspresivno i racionalno. Umjetnik je to koji bi da je kojim slučajem živio u doba najvećeg procvata slikarstva bio zasigurno jedan od najangažiranijih i najbolje plaćenih majstora zanata tada poznatog svijeta.
