Gualtiero Mocenni, istaknuti kipar, slikar i grafičar (Pula, 6. II. 1935) izlaže u pulskoj galeriji Hermana. Poznati bard istarske likovne scene, stvaratelj neumornog duha i mladenačke energije ovoga se puta predstavlja serijom novih slika koje premijerno predstavlja pulskoj publici. Otvorenje izložbe zakazano je za četvrtak, 1. rujna u 20 sati.
Iako javnost Gualtiera Mocennija uglavnom poznaje prvenstveno kao skulptora, slikarstvo mu nije stran pojam. Dapače, umjetnik je to čiji ulazak u svijet umjetnosti zahvaljuje upravo slikarstvu i slikarskom poimanju kreativnog izražavanja. Iako su kapitalna djela ovog pulsko/milanskog umjetnika upravo skulpture koje su uvelike promijenile pojam i percepciju spram umjetničkog djela nadolazećim genetracijama likovnjaka, slikarski je izraz uglavnom pratio ponajbolja skulptorska ostvarenja.
Međutim, kako i sam autor voli reći da se podjednako osjeća i kiparom i slikarom tako i posljednji radovi odaju njegove slikarske afinitete. Radi se o slikama manjih formata koje analogno prate autorova kiparska promišljanja, a to su uglavnom grafistička i minuciozna obrada površine njegove javne plastike, ali i pojedinih fragmenata realiziranih u kamenim skulpturama. Mocennijevo je slikarstvo još uvijek (na moju osobnu radost) bespredmetno, geometrijsko, koliko dekorativno toliko i suptilno.
Koristivši modernističke odnosno post impresionističke postulate Mocenni često insinuira totemski oblik vertikalnog naglaska u prostoru, poput suvremenih obeliska koje oblikuje u sebi svojstvenoj maniri geometrizma na maštovite načine razlomljenih ravnih linija. Iako neki kritičari smatraju da je svoj stil stvorio promišljajući i simbolički prerađujući motive svog zavičaja, s kojim nikada nije prekinuo osobne i umjetničke odnose, njegove umjetničke vizure daleko su šire i univerzalne, odišući duhovnošću bezvremenosti.
Posljednji ciklus dokaz je kako kreativnost i umjetnička polivalentnost ne poznaje dobne, nacionalne ili stilske granice bilo koje vrste.
Gualtiero Mocenni Već je u mladim danima za školovanja u Puli pokazivao sklonosti za umjetničko izražavanje, a prvi su mu slikarski radovi motivi krajolika obilježeni post-impresionističkom manirom. No već u njima se ogleda temeljna energija, konstruktivistička kompozicija i plastična uporaba boje, glavne odlike Mocennijeva opusa koje će kasnije doći do izražaja.
U Puli su mu najvažnija kiparska djela na Vidikovcu, u INK, na Valkanama te u Gortanovoj uvali
Godine 1956. se oženio i preselio u Italiju, gdje se postupno afirmira. Nakon boravka u više gradova (među ostalima u Napulju i Firenci), nastanjuje se u Milanu, gradu koji je i važno umjetničko središte, s brojnim galerijama i likovnim kritičarima, te tržištem umjetnina. Naporno radi i uzdržava obitelj koja se 1965. povećala rođenjem prvoga sina (kasnije će dobiti još dva blizanca).
U to je doba sudjelovao na skupnim izložbama i natječajima, ali prava afirmacija došla je poslije prve samostalne izložbe u Milanu 1970. Do danas je izlagao na više od 300 samostalnih izložbi, među kojima su najvažnije one u Genovi i Milanu (1973), Bergamu i Zagrebu (1974), Parizu (1981), Spoletu (1983), Palazzolu sull’Oglio kraj Brescie (1992), Abilenu, Texas - SAD (2003), Rovinju (2005). U slikarstvu radi poetične slike i grafike kombiniranim tehnikama, a kao kipar skulpture geometrijskih oblika smještene u javnim prostorima.
Sudjelovao je u više od 50 međunarodnih kiparskih simpozija, u Sjedinjenim Državama, Francuskoj, Španjolskoj, Ukrajini, Grčkoj, Srbiji, Sloveniji, Meksiku, Siriji, Dubaju, Italiji i Hrvatskoj, a u svim tim zemljama, najviše u Italiji i Hrvatskoj brojne su njegove skulpture u javnom prostoru.
U Puli su mu najvažnija kiparska djela Spomenik Puli na Vidikovacu (1976-1979), Četiri godišnja doba – hommage Vivaldiju u Istarskom narodnom kazalištu (1989), Četiri elementa u bivšem kamenolomu na Valkanama (1990), Spomenik u Gortanovoj uvali (1994). Živi i radi u Milanu, ali dio godine provodi i u Puli. Dobitnik je Povelje počasnog građana Grada Pule 2011. a 2017. počasni građani Istre.
Autor teksta: Vedran Šilipetar
