Upravo 26. veljače 1991. napustio nas je istaknuti pjesnik, spisatelj, kulturolog, scenarist, dramaturg, filmolog, novinar i nakladnik Zvane Črnja.

Rođen je u Črnjenima kraj Žminja 8. listopada 1920. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Žminju, no bježeći pred fašizmom s obitelji 1931. godine prelazi tadašnju jugoslavensko-talijansku granicu na Rječini.

Na Sušaku nastavlja školovanje; najprije u srednjoj građanskoj, a zatim u trgovačkoj akademiji. Prvim pjesničkim i proznim radovima javlja se 1938. godine u zagrebačkoj Istri i sušačkome Primorju. Djelovao je i u antifašističkom pokretu istarskih emigranata.

Početkom lipnja 1938. godine u Zagrebu je osnovao Istarsku revolucionarnu organizaciju Mlada Istra i uređivao njeno ilegalno glasilo Sloboda. Dvije godine kasnije upisuje Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu. Sudionik je Narodno-oslobodilačkog pokreta od 1941.do 1945. godine, a tijekom rata u Istri i Gorskome kotaru uređuje Goranski vjesnik i Hrvatski list, a nakon oslobođenja glavni je urednik Glasa Istre, Ilustriranog vjesnika i Vjesnika te urednik Epohe, Dometa i Mosta. 

1948. godine završio je na Golom otoku, odakle je pušten nakon nekoliko mjeseci, a 1969. godine Zvane Črnja u Žminju utemeljuje uglednu kulturnu organizaciju Čakavski sabor. Već 1979. pokreće reprezentativan nakladnički projekt antologijsko-enciklopedijskih domašaja Istru kroz stoljeća u kojoj je u 10 kola kao glavni i odgovorni urednik potpisao 60 knjiga.

 Zvane Črnja je i potpisnik Izjave Čakavskog sabora protiv regionalnog izjašnjavanja u popisu stanovništva 1971. godine. 

Njemu u čast danas postoji nagrada za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj Zvane Črnja, a i brojne institucije nazvane su upravo po njemu; pa tako i rovinjska Srednja škola.