Istarski pjesnik i književnik Drago Orlić preminuo je jučer u 73. godini. Orlić je uredio brojne knjige, uređivao je i prilog “La kost” koji četvrtkom izlazi u Glasu Istre.

U Glasu Istre pišu da je, makar je dugo i teško bolovao, bio optimističan i pun životne energije te je iz bolnice poslao "Lipi moji", kolumnu koja izlazi u "La kost", a koju je potpisivao kao Zvane Lakodelac. Bio je strastveni sakupljač istarske pučke baštine. Inicijator i promotor niza društvenih i kulturnih inicijativa u Istri.

Drago Orlić rođen je 1948. godine u selu Mandelići, Općina Svetvinčenat. Završio je gimnaziju i Pedagošku akademiju u Puli. Živio je u Musaležu, selu pokraj Poreča.

Objavio je pjesničke zbirke "Će daž" (1983.), "Hip i vik" (1987.), "Groti duša zrije" (1993.), "Daž daždi miš prdi" (1998.), "Med i teran" (1999.), "Mediteranski & i @" (2002.), "Filmski versi" (2005.), "Is*tri*janci" (2005.), "Crna mačka" (2006.), "Vrime sve posoli" (2007.), "Reciklaža" (2010.), "Patetika depresije" (2011.), "Ona ni ja" (2012.), "Roverija" (2014.), "Dva otoka" (2014.), "Nedjeljom zatvoreno (2015.), "Mona Liza iz Paradiža" (2015.) "Escherichia coli" (2016.), "More tone" (2017.), "Pitanje teksture" (2017.), "Vaginalete" (2017.), "Galjotovica" (2018.), "Žene ne prde" (2019.), "Kreont" (2020.) te zbirku pjesama i proznih zapisa "Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.).

Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Stankom Crnkovićem, Renatom Percanom, Hedom Gärtner i Đaninom Božićem.

Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Skladali su ih Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana. Posebno je plodna Orlićeva suradnja s kantautorom Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u tri knjige s tri CD-a, piše Jutarnji.