"Pravo ne krik" prva je, i nadajmo se ne posljednja, knjiga s potpisom autorice Jozefine A. Petrović, iza čijeg se imena krije Rovinjcima dobro poznata (su)građanka Jasna A. Petrović, publicistkinja, sindikalistica, aktivistica, feministica jednom riječju velika Ženi.

Rođenu Zagrepčanku, iznimno ponosnu na svoje bokeljsko podrijetlo za Poluotok veže srce. Godinama njen je ljetni dom Rovinj.

Naći povoda za razgovor s Jasnom nebrojeno je. Međutim, neposredni povod bio je njen književni prvijenac "Pravo na krik" knjiga kojoj, po mom osobnom sudu, nedostaje samo posveta - "svim ženama svijeta".  I muškarcima, dakako, ali samo onima koji su spremni razumjeti i osjetiti Ženu.

Knjiga se sastoji od trideset šest poglavlja, od kojih je svako zasebno i upečatljivo štivo koje se opet, i neovisno o protoku vremena, povezuje u jedinstvenu cjelinu. Osim što je knjiga sazdana od priča, sadržava i misli dvije žene.

Djevojčice, čije je odrastanje ispunjeno bolom i mlade majke i supruge, koja se (ne)snalazi u nametnutim i stereotipnim ulogama koje se ženama od pamtivijeka pripisuju kao pravilima uklesanim u kamenu. To je klasični egzistencijalni roman koji tjera na razmišljanje i propitivanje vlastitih vrijednosti, smisla i važnosti života kakvim živimo.

-Veći dio romana pisan je prije trideset godina kada je bio i plan objaviti ga sredinom sedamdesetih. Zbog raznih okolnosti to se tada nije dogodilo i rukopis je pao u drugi plan. Prije pet godina ponovno sam mu se vratila i shvatila da imam neispričano poglavlje- odrastanje djevojčice koja je bila zlostavljana. Spajam u cjelinu dvije linije priče u dva jezika, pa u namjeri da istaknem vremensku distinkciju naracije, koristim se kurzivom kada progovaram kroz lik  djevojčice, objašnjava autorica, dodajući i kako je do povezivanja dijelova knjige upravo došlo u trenutku kada je u potpunosti osvijestila i ogolila činjenicu kako  nema razlike između psihičkog i fizičkog zlostavljanja.

-Knjiga se mogla nazvati "Fotokopija bola", što je uostalom i bila prva zamisao. Međutim, odabirom tog naslova koji je i bio moja prva verzija knjige, zaključila sam kako bi potencirala spiralu bola umjesto da ju prekinem i  nadvladam. Željela sam, naime  poručiti nešto sasvim drugo - skupi se, osvijesti, imaj hrabrosti govoriti o sebi drugima i konačno, počni donositi vlastite odluke, kaže Jasna A. Petrović, koja telegrafskim rječnikom poručuje kako je "Pravo na krik" - knjiga o samopomoći.

A pomoć, i što je još važnije samopomoć svima je danas potrebna, baš kao i zrak kojeg udišemo.