Epidemija korona virusa i mjere koje su uspostavljene kako bi se spriječilo njezino širenje pogodilo je sve društvene sfere, no jedna je skupina teško podnijela nužnu izolaciju.

Riječ je o, ujedno najugroženijim građanima, onima treće životne dobi s adresom na nekom od domova za starije.

Obzirom na njihovo osjetljivo zdravstveno stanje, ali i ponukani posljedicama probijanja virusa u neke od hrvatskih domova, oni drugi su još više postrožili uvjete i prekinuli gotovo svaki doticaj sa svijetom dok se epidemija ne povuče, a sve s ciljem zaštite svojih korisnika i djelatnika.

I svega su toga korisnici domova svjesni i razumiju, čak i podupiru sva nastojanja upravitelja, no ipak, postoje oni dani kada je čežnja jača od razuma i kad je potreba da se stupi u bliski kontakt s obitelji neizdrživa.

Tih dana postaje i neizdrživ boravak u domovima, unutar četiri zida, prepušteni neizvjesnosti kada će se situacija ponovno normalizirati.

I dok rovinjski Dom za starije na raspolaganju ima dvorište kojim se korisnici mogu šetati i uživati svježi zrak, samo tridesetak minuta dalje, u pulskom Alfredo Štigliću korisnicima na raspolaganju stoji jedino balkon. I tako dokle se god ne pokaže da je okruženje sigurno.

Najavu, a potom i realiziranu prvu fazu popuštanja mjera koja je na snagu stupila ovog ponedjeljka, spremno su dočekali neki korisnici rovinjskog Doma za odrasle Domenico Pergolis koji su se sredili i uputili prema izlasku kako bi 'skoknuli' do banke, pošte, đir po rivi.

To dakako na posljetku nisu mogli, a ta ih je zabrana pogodila isto kao i ona zabrane primanja paketa koje uobičajeno šalju njihovi prijatelji i članovi obitelji.

U Dom naime ne može nitko i ništa izuzev onih koji tu rade i borave. Nema posjete, nema primanja paketa, a cijelo je dvorište pod ogradom i upozorenjima zabrane pritupa.

Jedini kontakt koji je dozvoljen jest onaj na daleko gdje si korisnici doma mogu mahnuti posjetiteljima, a da će tako ostati do daljenjeg potvrđuje i ravnateljica Doma, Kristina Laginja.