Na današnji dan, 3. prosinca, obilježava se Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Ovom prilikom članovi Društva osoba s invaliditetom Rovinj, pripremili su za građane božićne ukrase, fritule i čaj, o čemu više možete pročitati ovdje.

A Tamara Korenić, koordinatorica Društva osoba s invaliditetom Rovinj, rekla nam je sve o inkluziji, projektima i uključenosti članova Društva u širu zajednicu.

Osjećate li se često isključeno iz društva?

Pa evo, baš smo danas postavili jedan prigodan video. Ako budete uhvatili priliku, pogledajte na našoj Facebook stranici. Taj video prikazuje zapravo kakav bi bio svijet zdravim osobama da je prilagođen osobom s invaliditetom.

I kroz taj video zapravo osobe mogu vidjeti kakav je osjećaj osobama s invaliditetom kada naiđu na rampu koja im nije prilagođena ili kada dođu u knjižnicu i ne mogu naći knjigu na Brailleovom pismu. Evo, moram priznati da čak i u našem gradu se toliko i ne osjećamo isključenima zato što smo stvarno uključeni u sve sfere i tu smo na neki način jako zahvalni i blagoslovljeni, jer gdje god dođemo, na koja god vrata smo do sada pokucali, svugdje su nam otvorili vrata, nitko nam ih nije zatvorio i to nam je jako bitno.

Isto tako nam je bitna ta suradnja koju imamo recimo sa vrtićima, školama, Pučkim učilištem... Te suradnje su jako bitne zato što nam daju mogućnost da naši članovi budu dio društva.

Koji su projekti na kojima trenutno radite?

Mi imamo jako puno projekata i baš smo ponosni na to. Nekad se šalimo da ćemo još malo, pa imati svako Ministarstvo, što se tiče natječaja.

Jedan od važnijih projekata nam je projekt koji nam je sufinanciran od strane grada, jer on nam financira direktno aktivnosti za naše članove koji su svakodnevno ovdje. Znači oni su tu od 8 do 14 sati. Ostali projekti koji su nam se i nastavili su od Ministarstva za demografiju.

To je projekt kroz koji imamo radionu, staklenik začinskog bilja, kreativne radionice, što radimo četvrtu godinu zaredom.

Ministarstvo zdravstva osiguralo nam je projekt za psihosocijalnu podršku i to je projekt koji je proizašao iz potrebe naših članova, odnosno obitelji jer tu napokon imamo mogućnost pružiti psihološku pomoć i savjetovanje od strane naše psihologinje koje je besplatno za sve naše građane. Na neki način to je za roditelje, braću, sestre, članove.

Foto: FB / DOI Ada

Upravo smo saznali ponedjeljak da smo prošli na natječaju od Ministarstva znanosti i obrazovanja sa projektom "Veliki i mali znalci". To je prvi projekt koji je namijenjen našim najmlađim sugrađanima, odnosno učenicima osnovnih škola. Jako smo na to ponosni.

To je projekt koji će, evo, nadam se, godinama se provoditi i preslikati u druge gradove. Već sada imamo čak i upite. Radi se o tome da ćemo pomoći našim učenicima osnovnih škola sa podrškom u učenju. Ono što smo primijetili dolaskom tehnologije koja kao, koliko je loša, toliko je dobra, ali naša djeca su zaboravila kako učiti, kako rasporediti vrijeme, kako raditi mentalne mape. I evo to je nešto što sada želimo napraviti.

Učenici naše gimnazije u Rovinju pružit će na neki način instrukcije tim našim malim učenicima, zato se projekt zove "Veliki i mali znalci". Ono što smo shvatili jest da djeca najbolje uče i najbolje osvajaju gradivo kada im pokazuje netko tko im je bliži godinama. Također smo odlučili da će logo samog projekta nacrtati učenik jedne škole, tako da sve bude zapravo od njih za njih.

Foto: FB / DOI Ada

Nadam se da ćemo imati još prilike malo više pričati o tom projektu, jer to nam je sada najnoviji projekt. A isto tako je došao iz potrebe. Naši članovi, djeca s poteškoća u razvoju, se muče prilikom usvajanja neke vrste gradiva.

U razgovoru sa školama i stručnim službama smo shvatili da danas jako puno djeca ima problema s tim. Samo što nažalost je problem u tome što često se dogodi da prođe i jedna cijela školska godina dok se djetetu nađe problem i dijagnosticira, tako da sada kroz ovaj projekt će sva djeca imati podršku. I na taj način ćemo zapravo i rasteretiti i roditelje, jer i roditelji kada dođu doma s posla čeka ih škola. Nemamo svi iste kompetencije i znanja da uvijek možemo pomoći svom djetetu. Tako da ovo je zapravo za sve nas.

Ono što recimo ponosno možemo reći je da od dva zaposlenika kad smo krenuli, smo došli do deset zaposlenih osoba.

Što biste vi voljeli da se poboljša još što se tiče života osoba s invaliditetom u Rovinju, u Istri i Hrvatskoj?

Ono što nama treba kao udruzi je veći prostor. Evo, to je ono što mi želimo u budućnosti i čemu se nadamo jer potreba je sve veća, a naši prostorni kapaciteti su sve manji.

U ovom trenutku imamo više upita korisnika koji bi se priključili na naše aktivnosti, a mi ih nemamo mogućnosti uzeti jer naši prostorni kapaciteti nas ograničavaju. To je ono čemu težimo i što bi željeli postići u narednim  godinama. 

Što se tiče svakodnevice, mislim da smo na dobrom putu da riješimo sve. Evo, krenuli smo i sa tim arhitektonskim barijerama. Radi se na tome, tako da evo, možda, samo da se sva suradnja koju imamo nastavi dalje i da idemo u smjeru u kojem smo krenuli.