Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. studenoga u znak sjećanja na sestre Mirabal koje je 1960. godine u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo.

Tim povodom Policijska uprava istarska je u suradnji s Centrom podrške 521 Pula, Hrvatskim zavodom za socijalni rad - Područnim uredom u Pazinu, Sigurnom kućom Istre i Savezom osoba s invaliditetom Hrvatske organizirala panel raspravu pod nazivom ''Nasilje je nasilje je nasilje...'', namijenjenu udrugama osoba s invaliditetom s područja Pule kako bi se upoznale s problematikom nasilja u obitelji na području Istre, nasilja nad ženama i pravima žrtava.

O problemu nasilja u obitelji i njegovim posljedicama danas u u Coworking centru u Puli govorile voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji Policijske uprave istarske Biljana Butigan, djelatnica Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Pazin - Ispostave Pula Ada Langauer te koordinatorica Sigurne kuće Istra Jadranka Černjul, a tribinu je moderirala voditeljica poslova prevencije Policijske uprave istarske Alica Rosić-Jakupović.

Na području Policijske uprave istarske u posljednjih 20 godina, odnosno od 2004. do 2023. godine, ubijene su 22 žene, a njih 18 usmrtile su bliske osobe. Analizom slučajeva utvrđeno je kako su najveći broj žena usmrtili njihovi bračni ili izvanbračni partneri. Ove je godine na području Istre ubijena jedna žena.

Što se tiče kaznenih djela s elementima nasilja koja su počinjena na štetu žena, u prvih deset mjeseci ove godine evidentirana su ukupno 492 takva kaznena djela, što je za 9% više nego u istom razdoblju prošle godine. Što se tiče kaznenog djela nasilje u obitelji, ove godine evidentirano je 116 kaznenih djela, što je 4% manje nego prošle godine, a evidentiran je i pad prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za 20% pa je tako ove godine evidentirano 140 prekršaja.

Kada je riječ o kaznenim djelima s elementima nasilja na štetu žena s invaliditetom, istarska policija ove je godine evidentirala devet takvih kaznenih djela, što je četiri kaznena djela više nego prošle godine. ''Iako su statistički pokazatelji u prvih deset mjeseci relativno stabilni, značajan je porast prijava kaznenih djela s elementima nasilja na štetu žena s invaliditetom.

Ipak, crna brojka nam je i dalje nepoznata. Nasilje se najčešće ne prijavljuje zbog socio-ekonomskog stanja žrtava koje su u pravilu ovisne o nasilniku, a izgledno je da žrtve nemaju pravodobne i točne podatke kako i gdje prijaviti nasilje i koja su njihova prava kao žrtve. Zato provodimo ove oblike javnih rasprava koje, između ostalog, služe žrtvama da dobiju informacije o besplatnoj pravnoj i psihološkoj podršci te da osvijeste da nisu same'', pojasnila je Biljana Butigan.

Žene su najčešće žrtve prijetnji i nasilja u obitelji. Najugroženije su upravo u svojim obiteljima, tamo gdje bi se trebale osjećati najsigurnije i gdje bi trebale imati najveću podršku. Najnoviji trendovi ukazuju na sve veći porast majki koje postaju zlostavljane od svojih sinova, a razlog tome možemo tražiti u transgeneracijskom prijenosu nasilja, gdje djeca odrastajući u obitelji u kojoj se događa nasilje i sami postaju zlostavljači. Osim od strane članova obitelji, osobe s invaliditetom mogu biti žrtve i osobnih asistenata ili prijatelja.

Kad se govori o nasilju nad ženom u obitelji, najčešće se prvo pomisli na fizičko nasilje. Iako je ono jedino očito zbog vidljivih tragova ozljeda, predstavlja tek dio nasilnog ponašanja. Vrlo su rijetki slučajevi gdje postoji samo fizičko ili općenito samo jedan oblik nasilja.

Često je uz fizičko nasilje žrtva izložena psihičkom i emocionalnom nasilju, ekonomskom i seksualnom. Zlostavljači često primjenjuju psihičku prisilu kojom kod žrtve stvaraju osjećaj straha i ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Sve zastupljeniji su razni oblici uhođenja ili uznemiravanje preko sredstava za komuniciranje te protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja. Nasilje se često manifestira i kao oduzimanje i uskraćivanje financijskih sredstava za život, neplaćanje alimentacije, zabrana zapošljavanja.

Policija po dojavi o nasilju postupa žurno, a u fokusu postupanja policijskih službenika je zaštita žrtve nasilja, prvo na način da se spriječi počinitelja u daljnjem protupravnom ponašanju, a kasnije i pružanja pomoći i upućivanja žrtve u mogućnosti ostvarivanja njenih prava.

Osim što djeluje represivno kada se nasilje dogodi, policija djeluje i preventivno. Tijekom godine policijski službenici provode edukacije u školama diljem Istre kako bi djeca naučila koja su ponašanja prihvatljiva, a koja ne. Organiziraju se tribine, okrugli stolovi i drugi vidovi suradnje s institucijama koje se u svom djelokrugu bave problematikom nasilja.

Kada govorimo o nasilju nad osobama s invaliditetom, ali i o nasilju općenito, uloga socijalnog radnika može biti višestruka. Ranjive skupine trebaju zaštitu sustava socijalne skrbi konstantno, ali taj proces nije usmjeren samo na žrtvu već i na članove obitelji i prijatelje koji su počinitelji nasilja.

Važna je stalna procjena kako bi se na vrijeme uočili zaštitni i rizični čimbenici, a više o tome kako se uloga djelatnika socijalne skrbi provodi u praksi okupljenima je rekla Ana Langauer iz Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb Pule. ''Osobe rijetko prijavljuju nasilje zbog straha od institucionalizacije, izolacije i marginalizacije. Jedan oblik nasilja najčešće prate i drugi oblici nasilja. Nažalost, nasilja danas ima svugdje u društvu, a najteži oblici nasilja su kada su žrtve osobe s posebnim potrebama i osobe koje su zbog svog stanja ili dobi posebno osjetljive'', napomenula je Langauer.

Sigurna kuća Istra je jedina organizacija civilnog društva koja pruža besplatnu i sveobuhvatnu pomoć ženama žrtvama obiteljskog nasilja i njihovoj djeci na području Istarske županije još od 2006. godine. Jadranka Černjul, koordinatorica Sigurne kuće Istre, predstavila je način rada i smještaja žena i djece koji trpe teže oblike nasilja.

Na području Istre postoje dva savjetovališta u Puli i Poreču te sigurne kuće na dvije tajne lokacije, a vrlo često se postupanje koordinira sa policijom koja postupa u samom događaju eskalirajućeg nasilja po dojavi zabrinutih građana. Tijekom svog dosadašnjeg rada Sigurna kuća Istra smjestila je 438 žena sa djecom.

Svake godine za pomoć se javlja oko 70 žena, od kojih desetak za smještaj, dok ostalima Sigurna kuća Istra pruža pravnu, psihološku i emocionalnu podršku kroz savjetovanje te na taj način osnažuje žene i pomaže im da napuste nasilne partnere, kako bi osigurale bolji život sebi i svojoj maloljetnoj djeci. ''Zasigurno su nam najteži slučajevi kada nam se javljaju majke koje su žrtve nasilja od strane svojih sinova i koje se teško odlučuju prijaviti nasilje. Zato institucije moraju odraditi svoj posao i pružiti maksimalnu podršku žrtvama kada se nasilje prijavi'', istaknula je Jadranka Černjul.

Osim osoba s invaliditetom, panel raspravi odazvali su se i predstavnici Istarske županije i istarskih gradova, Županijskog tima za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama, Obiteljskog centra - Podružnica istarske županije, predstavnici ispostava Hrvatskog Zavoda za socijalni rad iz Istre, kao i predstavnici Odjela za podršku žrtvama Županijskog suda u Puli i Centra za građanske inicijative Poreč.

Zaključak panel rasprave je da svi, od predstavnika lokalne zajednice, institucija nadležnih za postupanje kod nasilja pa do društva u cjelini zajedničkim naporima porade na zadovoljavanju tri ključna čimbenika - detektirati nasilje, prijaviti nasilje, a sve kako bi se žrtvama moglo pravovremeno i adekvatno pomoći.

Foto: PU istarska