Današnji dan, 25. listopada, obilježava se kao Nacionalni dan darivatelja krvi, a tim je povodom Gradsko društvo Crvenog križa Pula ove srijede organizirao svečanu dodjelu priznanja jubilarnim darivateljima krvi koji su krv dali 100, 75 i 50 puta. 

Da je humanost najvažnija, pokazuju i statistički pokazatelji za prvih šest mjeseci ove godine koji pokazuju da, u odnosu na isto razdoblje 2023., u Istri bilježimo porast broja prikupljenih doza krvi od 4 posto.

Čak 100 puta krv su darovali Siniša Tumpak, Zlatko Peršić i Mauro Pernić, a na dodjeli je mogao prisustvovati samo Mauro. Ovim povodom porazgovarali smo sa Zlatkom i Maurom, koji su nam pojasnili važnost ovog humanog čina i razloge zašto još uvijek ne propuštaju termin za darivanje krvi.

Zlatko Peršić počeo je darivati krv davne 1985., kada je bio u vojsci. "Počeo sam darivati krv kako bi dobio slobodne dane, kasnije i kada sam radio u Uljaniku, no nastavio sam i iz humanih razloga i sada ću darivati krv dok god mogu!", poručio je Zlatko iz Svetvinčenata.

Polako je to postala navika, a termin se ne propušta. "Imam 60 godina, no za sada me zdravlje dobro služi. Darivanje krvi, osim što može spasiti nekome život, definitivno je pozitivno i za darivatelja jer se na taj način provjerava i opće zdravlje i krvna slika", kaže Peršić.

"Svima bi preporučio da izdvoje par minuta vremena i spase nekome život!", poručio je dobrovoljni darivatelj koji je isto prošao već 100 puta!

A Mauro Pernić nešto je mlađi darivatelj, koji je počeo s ovom humanom gestom već u srednjoj školi, sa samo 18 godina.

"Roditelji su mi bili darivatelji krvi i ja sam jedva čekao da napunim 18 godina da mogu i ja darovati svoju krv! Naravno, počelo je iz razloga da ne bi morao ići na nastavu. No, kasnije, bilo mi je važno doći do brojke 25 pa 50, i evo, sad sam na 100. Kada je moj termin za darivanje krvi, to je najvažnije i ja idem bez obzira na sve druge obaveze", ističe Mauro.

Kaže kako mu je na dodjeli priznanja u Puli bilo vrlo čudno jer nije očekivao da će se svi htjeti slikati s njim, osjećao je kao da je bilo koji drugi dan kada daruje krv.

Na pitanje je li mu nekada bilo slabo nakon vađenja krvi, kaže: "Samo prvi puta. Malo mi se vrtjelo u glavi, no kasnije više ne". Važno je zato jesti i biti odmoran.

"Trebali bismo svi koji možemo darivati krv. To je dobar čin, spašavamo ljude. Humanost na prvom mjestu!", zaključio je Mauro.

Bravo za sve koji daju dio sebe kako bi pomogli drugima!

Mauro Pernić na dodjeli priznanja