Josip Belušić bio je značajan učitelj i izumitelj rođen 13. ožujka 1847. u Županićima,u Svetom Martinu kraj Labina.

Nakon osnovnog školovanja u Pazinu i Kopru te završetka studija u Beču, Belušić je započeo svoju karijeru u obrazovanju.

U razdoblju od 1. studenog 1874. do 31. kolovoza 1875. radio je na Srpskoj moreplovskoj zakladnoj školi u Herceg Novom, predajući matematiku i pomorstvo. Međutim, zbog zatvaranja odjela pomorstva, izgubio je posao i ubrzo se zaposlio na Učiteljskoj školi u Kopru.

Tamo je predavao matematiku, fiziku i tehničku praksu na talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku. Stručni ispit položio je u Trstu pod mentorstvom profesora Franza Makovetza i napredovao do titule docenta. U srpnju 1877. oženio je Annu Incontrera iz Trsta s kojom je imao osmero djece, od kojih je šestero doživjelo zrelu dob.

Belušić je postao poznat po svom izumu – električnom velocimetru ili brzinomjeru. Prema pisanju časopisa Naša sloga, prvo službeno predstavljanje izuma građanima i novinarima bilo je 1887. Belušić je proveo eksperiment tako što je mjerač ugradio u kočiju.

Uređaj je imao više funkcija, uključujući mjerenje prijeđenih kilometara, broj putnika u kočiji te vrijeme ulaska i izlaska putnika. Patentirao je izum 17. rujna 1887. u Beču pod nazivom „controllore automatico per vettura da nolo“ (automatski nadzorni uređaj za vozila za najam).

Original patenta danas se čuva u Državnom arhivu u Beču. Krajem veljače 1889. Belušić je izveo drugi pokus na relaciji Trst – Sv. Bartol. Izum je također prijavio Patentnom uredu SAD-a 16. prosinca 1890. kao „automatic recording apparatus for vehicles“ (automatski mjerač za vozila).

Ovaj patent uključuje četiri shematska prikaza mjerača u prirodnoj veličini te opis i specifikaciju njegova rada. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. Belušićev izum bio je značajno prepoznat i izložen na Strazburškom bulevaru.

Pariz je 1890. raspisao javni natječaj za rješavanje problema gradskog prijevoza s nadzorom rada kočijaša. Belušićev mjerač pobijedio je među 129 prijavljenih kandidata zbog svoje točnosti u brojanju udaljenosti i sposobnosti prebrojavanja putnika. Godinu dana nakon toga, prvih sto uređaja bilo je ugrađeno u pariške kočije.

U francuskom ilustriranom enciklopedijskom rječniku Nouveau dictionnaire encyclopédique universel illustré (VI, supplément, Paris 1891.) mogu se pronaći osnovne informacije o Belušićevom velocimetru, natječaju i ugradnji njegova mjerača u kočije. Josip Belušić preminuo je 8. siječnja 1905. u Trstu.

Foto: Istrapedia