Jeste li znali da se negativni učinci prekomjernog provođenja vremena pred ekranom beba i male djece kreću od smanjene koncentracije do smanjene empatije?

Carlota Nelson, redateljica dokumentarca “Brain Matters”, istražuje zašto previše vremena pred ekranom može naštetiti djeci, a o čemu možete pročitati više u nastavku ovog članka:

U današnjem svijetu u kojem tehnologija i mediji imaju glavnu ulogu, mnogi roditelji iskorištavaju ekrane kako bi malu djecu zabavili ili im preusmjerili pažnju. 

Ekrani plijene pažnju djece, što roditeljima omogućuje malo predaha, ali kakav je utjecaj ekrana na mozak djeteta i koliko bi vremena uopće smjeli provoditi pred ekranom?

Neuroznanstvenici koji proučavaju utjecaj ekrana na dječji mozak još nemaju sve odgovore, ali ono što znaju pomoći će roditeljima da shvate koliko je bitno pružiti djeci iskustva bez ekrana.

Tek tada će djeca učiti, poboljšavati svoje socijalne i kognitivne vještine i biti zdravija i sretnija u budućnosti.

Bebe najviše uče iz ljudske interakcije

Patricia Kuhl jedna je od vodećih svjetskih neuroznanstvenica i svake godine provodi istraživanja s više od 4000 beba. “Otkrili smo da male bebe, mlađe od godinu dana, ne mogu učiti od stroja”, kaže, pokazujući nekoliko snimki mozga na računalu.

“Čak i ako bebama pokažete zadivljujuće videozapise, razlika u učenju je nevjerojatna. Dobivate genijalno učenje kada je dijete u interakciji s ljudima oko sebe i nula učenja kada gleda u ekran. Što god se na njemu prikazivalo.”, poručila je Kuhl.

Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje vrijeme pred ekranom za bebe i  djecu mlađu od dvije godine, a najviše sat vremena za one u dobi od dvije do četiri godine.

Ekrani otimaju pažnju

Da bi djeca bila uspješna, moraju naučiti kako se koncentrirati i usredotočiti se. Ta se sposobnost počinje razvijati tijekom najranijih godina kada su njihovi mozgovi osjetljiviji na okolinu oko njih.

Da bi se mozak razvijao, potrebni su mu važni podražaji iz vanjskog svijeta. Što je još važnije, potrebno im je vrijeme da obrade te podražaje.

Dok čitanje priča naglas daje djeci vremena za obradu riječi, slika i glasova, stalna apsorpcija slika i poruka na ekranu negativno utječe na njihov raspon pažnje i fokus.

Ekrani ograničavaju sposobnost upravljanja impulsima

Maloj djeci potrebna je doza dosade. Dosada ih uči kako se nositi s frustracijom i pomaže im razvijati samokontrolu.

Ako malu djecu stalno stimuliraju ekrani, zaboravljaju kako se osloniti na sebe ili druge za zabavu. To dovodi do frustracije i ometa razvoj mašte i motivacije.

Ekrani smanjuju empatiju

Istraživanja su pokazala da vrijeme provedeno pred ekranom smanjuje sposobnost male djece da “čitaju” neverbalnu komunikaciju s lica i uče socijalne vještine, što su dva ključna čimbenika potrebna za razvoj empatije. Interakcije licem u lice jedini su način na koji mala djeca uče razumjeti neverbalne znakove i tumačiti ih.

“Dok bebe ne nauče govoriti”, kaže Charles Nelson, neuroznanstvenik s Harvarda koji proučava utjecaj zanemarivanja na dječji mozak, “sva komunikacija je neverbalna pa umnogome ovise o gledanju lica i tumačenju značenja izraza s lica. Je li ta osoba sretna sa mnom ili je ljuta na mene?” Ta dvosmjerna interakcija između djece i odraslih od ključne je važnosti za razvoj mozga.

Izloženost ekranima smanjuje sposobnost beba da “čitaju” ljudske emocije i kontroliraju svoju frustraciju. Također ih odvlači od aktivnosti koje pomažu razvijati mozak, poput igre i interakcije s drugom djecom i odraslima. 

Prednosti ograničavanja, pa čak i ukidanja vremena provedenog pred ekranom u tim ranim razvojnim godinama trajat će cijeli život.

Foto: Vika Yagupa, Pexels / Izvor: UNICEF, Carlota Nelson