Hrvatski Crveni križ i ove će godine obilježiti Svjetski dan prevencije utapanja. U Hrvatskoj godišnje u prosjeku od slučajnog utapanja i iznenadnih srčanih zastoja u vodi umre 85 ljudi.
Utapanje je vodeći uzrok smrti kod djece u Hrvatskoj, odmah nakon prometnih nesreća, a jedan je i od pet glavnih razloga među nesretnim slučajevima u Republici Hrvatskoj.
Utapanje nema jedan uzrok, niti jedno rješenje, ali može se spriječiti. Ovogodišnji slogan obilježavanja Svjetskog dana prevencije utapanja je „Tko pliva, ne tone“, a njime se želi ukazati na važnost znanja plivanja, posebno među djecom. Hrvatska je mediteranska zemlja, ali između 40 i 70 posto djece ne zna plivati!
Tatjana Čemerikić, ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije, rekla je za Rovinj FM i IstraIN da u Istri bilježe između 15 i 20 slučajeva utapanja godišnje. Do sada je ove godine zabilježeno osam slučajeva utapanja, dok je prošle godine bilo čak 23 slučajeva.
"Stopa preživljavanja je bila 54 %, što je jako dobar rezultat. Najčešći je uzrok ljudski faktor i ljudsko neznanje. U Istarskoj županiji, na razini drugog razreda Osnovne škole, čak 50 % djece ne zna plivati. Problem je što se djeca u dobi od 1. do 4. razreda mogu vrlo brzo utopiti, čak unutar jedne minute", naglašava Čemerikić.
Zbog toga nikako ne smijete djecu ostavljati bez nadzora u bazenima, kadama ili na moru.
"Najčešće je gubitak svijesti uzrok utapanja, uz sva stanja koja dovode do gubitka svijesti, poput uzimanja opijata, alkohola ili lijekova i drugog rizičnog ponašanja, a može se raditi i o raznim bolestima koje dovode do gubitka svijesti poput epilepsije ili dijabetesa", ističe ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije.
Dodaje i kako je rizično skakanje s visokih stijena dok ne znamo kolika je dubina mora. "Može doći do udarca glavom o stijenu ili dno. Opreza nikad dovoljno! Osobito mladi i zdravi ljudi vole trenirati tako da zadržavaju dah pod vodom što dulje, no i tu postoji veliki rizik. Ako to radite predugo može doći do prestanka disanja, nesvjestice i utapanja", upozorava Čemerikić.
Čak i kod ronioca s bocama, ako izranjaju prebrzo, može doći do dekompresijske bolesti i neželjenih ishoda. Čak i ako vam se dogodi grč u nozi, ne smijete paničariti, jer onda iscrpljujete tijelo i može doći do utapanja.
"Većina utapanja se događa kada je osoba sama u vodi ili ljudi oko nje nisu svjesni što joj se događa ili pak nisu u mogućnosti pomoći. Moram napomenuti i da su žrtvama često želudci puni, dakle nije pametno ići plivati kada smo tek pojeli obilan obrok jer može doći do gutanja mora i refleksnog povraćanja", dodaje Čemerikić.
Što učiniti kada svjedočimo nečijem utapanju?
Budući da je proces utapanja vrlo brz, potrebno je između tri i pet minuta, dok djeci treba manje od minute, potrebno je brzo reagirati. "Prvo i osnovno je što prije izvući osobu iz vode. Ako se nalazite na plaži koja je pokrivena spasilačkom službom, treba glasno početi vikati i dozvati spasioce", kaže Tatjana Čemerikić.
Naravno, treba odmah nazvati i Hitnu medicinsku službu i slijediti dalje njihove savjete.
"Ako ste pak negdje gdje nema spasioca, a uočite unesrećenu osobu, osobu treba što prije izvući iz vode i glasno tražiti pomoć. Istovremeno, nekome doviknite da zove HMS. Kada se osoba izvuće iz vode na obalu, treba procijeniti njeno stanje", ističe Čemerikić.
Tada prema uputama koje dobijete od djelatnika Hitne medicinske službe osobu koja je bez svijesti, a diše, treba staviti na bok i pokriti suhim ručnicima ili odjećom da se utopli.
"Ako osoba nije pri svijesti i ne diše, tada treba započeti osnovne postupke oživljavanja, a i kroz to će vas voditi naš dispetcher na medicinskoj prijemnoj dojavnoj jedinici sve do dolaska Hitne medicinske službe. Bitno je ne paničariti i samo slušati upute", zaključila je ravnateljica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije.
Photo: Dusko Marusic/PIXSELL
