Koliko vas može zamisliti početak dana bez kave? Ni mi. Kava je piće koje nas razbuđuje, koje volimo popiti u društvu i uz dobar razgovor.

A razgovor o kavi, jedan je od boljih. Ivo Uccio Miletić, vlasnik jedine pržionice i tvornice kave na ovim prostorima, ispričao nam je svoju priču o tome kako je nastao Caffe Monte u Žminju.

Monte ovdje djeluje već više od 30 godina, a ova istarska tvornica magičnog napitka daje svoje kapljice cijelome svijetu.

Ivo Uccio Miletić ušao je u svijet kave davne 1988. godine, no tada se bavio samo distibucijom kave kao artiklom. Krajem prošlog stoljeća krenula je proizvodnja kave u srcu Istre.

Nakon nešto više od 30 godina bavljenja ovim poslom, Miletić je došao do ogromnog uspjeha, no on je i dalje skroman, realan, pozitivan i na strani svojih zaposlenika koje naziva svojim timom i suradnicima, umjesto radnicima. “Trenutno imamo 34 ljudi zaposlenih u Žminju, a sada je u procesu širenje tvornice na još 2000 kvadrata”, otkrio je vlasnik Ivo Uccio Miletić.

Kakva je potražnja i kamo sve Monte kava putuje?

Potražnja je velika, mi smo u zadnjih desetak godina, izuzev pandemije, u trendu rasta od 15 do 20 % godišnje. Nišu smo našli, osim u zrnu kave za ugostitelje, u kapsulama koje se mogu koristiti i u kućanstvima i u uredima.

Prije dva mjeseca krenuli smo s tržištem Slavonije i sada zapravo pokrivamo cijelu Hrvatsku – od Dubrovnika i otoka do kontinenta.

Mreža je postavljena, imamo zaposlene ljude, a oko 23 % našeg poslovanja je okrenuto prema izvozu. Kava putuje u susjedne države u regiji – od Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore pa sve do Turske, Rumunjske, Bugarske, Austrije, Njemačke, Italije, Francuske i tako dalje.

Od kuda stižu zrna kave?

Kava se dobavlja iz ‘tropskih’ dijelova svijeta – Afrike, Južne i Srednje Amerike i Azije. Razlikuju se u okusu, a onda mi ovdje miješamo razne okuse i dolazimo do svojih receptura.

Cilj je ponuditi potrošačima nekakav okus koji već poznaju, ali istovremeno ih upoznavati s nekim novim okusima.

Zanimljiv je to proces. Ja volim izlaziti iz zone komfora i mislim da je to dobro. Rade se na tri-četiri kave koje su izašle iz laboratorija ‘slijepi testovi’, gdje nas nekoliko kuša te kave i ne znamo što je unutra.

Ima više parametra prema kojima se to ocijenjuje i dolazi se do odabira najbolje recepture.

Koliko treba ljudima da se naviknu na nešto novo u kavi?

Na tržištu ima jako puno kava s kojima se eksperimentira i s okusima koji su nam nepoznati. Teško su ti okusi prihvatljivi jer su preekstremni.

Mi gledamo i pratimo trendove općenito, nevezano samo uz kavu. Recimo, čuvanje okoliša, biorazgradivost, i drugo.

A što se tiče kave, ako ne odstupaš previše od standarda na koji je potrošač naučen, nešto novo mu možeš ponuditi, ali tijekom većeg vremenskog razdoblja. To ne može ići naglo i treba biti strpljiv.

Koliko Vam je bio trnovit put do uspjeha?

Bio je, ali imao sam sreću i umijeće da nisam proživio previše šokova, grešaka ili stresova. Najveća vrijednost u poslu je tim koji je uz tebe. Uz mene su ljudi koji su i prije 30 godina bili ovdje, a i danas su tu.

To je kralježnica firme i vrlo je bitno da ako ste na čelu nekog tima, budete psiho-fizički dobro da biste ga kvalitetno vodili. Ako niste previše u stresu, ako vas ljudi oko vas drže i osjećate se sigurno s njima, onda vi dajete najbolje od sebe.

Prije mjesec dana sam sreo jednog gospodina na sajmu u Zagrebu koji je bio ovdje na samim početcima i koji mi je rekao: “Kada si ti meni pričao što planiraš napraviti, mislio sam da si lud!”.

Sve do čega smo došli je zahvaljujući viziji i ljudima koje imam oko sebe. Meni su svi moji radnici suradnici, svatko ima svoju ulogu i ni jedna nije važnija od druge.

Kakvi su vam planovi i što još ovdje radite, osim proizvodnje kave?

Radimo jako puno na edukaciji, sad baš imamo akademiju za bariste gdje naš trener vodi polaznike kroz važne činjenice za pripremu kave.

Educiramo i naše djelatnike, partnere kojima prodajemo kavu i sve zainteresirane ljude koji žele ući u svijet kave. Kava nije gotov proizvod, kavu treba znati spremiti.

Volimo doprinositi zajednici, donirati, sponzorirati gdje možemo i koliko možemo. Najosjetljiviji smo na djecu i uvijek se uključimo u neke akcije i događaje. Svi bi trebali tako, nešto vratiti zajednici u kojoj živimo, nitko nije izdvojen iz nje.

To možda i dođe s godinama, da osvijestiš pravi sustav vrijednosti. Kada si mlad, onda trčiš za realizacijom nečega, a kasnije shvatiš što je važno. Polako se događa smjena generacija, a ja volim nadzirati i ipak gledati kako doprinjeti široj zajednici.

Konstantno se treba prilagovađavati situacijama u svijetu, trendovima i izazovima, stoga ovaj posao nikada nije dosadan, a mi mu želimo još puno godina uspješnog poslovanja, kao i da nas žminjska tvornica kave uveseljava i dalje, svakoga jutra, ali i kroz ostatak dana!