U tjednu od 11. do 15. ožujka u rovinjskoj srednjoj školi Zvane Črnje održan projekt tjedan posvećen mozgu. Među mnogim aktivnostima u kojima su sudjelovali profesori, učenici i roditelji, našle su se i one koje su vodili stručnjaci izvan škole.

Iskoristili smo priliku i porazgovarali sa profesoricom filozofskog fakulteta u Zagrebu, Anitom Peti-Stantić na temu koju je i prezentirala u sklopu rovinjskog Tjedna mozga "Čitanjem i razgovorom do empatije".

Kod najranijeg razvoja djece često govorimo o razvoju finih motoričkih sposobnosti koje su bitne i za razvoj mozga, no već i u toj najranijoj, neverbalnoj dobi, ne smijemo zapostaviti ni razgovaranje i čitanje, aktivnosti koje također bitno sudjeluju u razvoju mozga i stvaranju temelja za daljnji napredak.

"Postoje istraživanja vezana uz razinu empatije koju današnji mladi ljudi imaju koja pokazuju da unatoč činjenici da imamo sve više informacija i da su nam dostupne i u vizualnom obliku, a koja bi trebala uzrokovati suosjećanje, naša razina empatije sve više opada“, naglasila je profesorica Peti-Stantić.

„Mnogi istraživači pritom povezuju to opadanje empatije sa opadanjem čitalačke sposobnosti i želje za čitanjem.“

„Kad si bombardiran ogromnom količinom informacija, na koje se navikneš, one vrlo brzo bivaju izgurane iz fokusa.

Primjer je rat u Ukrajini. Kada je počeo svima je to bilo strašno, suosjećali smo s ljudima koje je ta tragedija pogodila, no vrlo brzo, a to se vrijeme sve više skraćuje, navikli smo se na to. Da, tamo je rat, ali šta mi tu možemo... I idemo dalje. Takvu količinu informacija mi nismo u stanju procesirati i kroz svoj sustav to riješiti.

Kada čitamo, događa se potpuno drugačija situacija. Kad čovjek čita, kad bude sam s tekstom i u tom tekstu nailazi na opise i emotivna stanja, to proživljava u svom svijetu i to ostaje dulje.

Zato smatramo da je povratak čitanju, i razgovoru među ljudima, nešto što nam je svima potrebno da izađemo iz crno-bijelog svijeta jer u njemu ne bismo trebali željeti živjeti.“, izjavila je Peti-Stantić.

“Mnogi roditelji pitaju zašto bi trebali čitati djeci koja su tako malena da ne razumiju (sve) što im se čita. Djeca jako dobro razumiju emocije od samog početka.

Prema tome, ako ne razvijamo od početka sposobnost mozga da prima emocije, ako ne razvijamo jezik kao oblik izražavanja onoga što mi kao ljudi jedni drugima možemo reći, onda ga ograničavamo u razvoju i onemogućavamo buduću mogućnost komunikacije.“, poručila je Anitom Peti-Stantić.