Povodom Tjedna psihologije u Radio ordinaciji Rovinj FM-a gostovala je Marija Gliha Družetić, koja kao psiholog već 20 godina pomaže djeci i roditeljima u rovinjskoj osnovnoj školi Vladimira Nazora, a od 2016. godine voditelj je Županijskog stručnog vijeća psihologa za osnovne i srednje škole Istarske Županije. Kontinuirano usavršavanje u struci u području školske psihologije, ali i izvan nje te sve veća potreba djece i odraslih za psihološkom pomoći i savjetovanjem potaknula ju je da prošle godine u Rovinju otvori i savjetovalište „Motiv“.

Današnja djeca i mladi veliku količinu svog vremena provode u korištenju elektroničkih medija. Njima su glavni predmet interesa mobiteli, tableti, računala i sve što oni nude. Upitali smo Glihu Družetić kako to utječe na njih?

“Da, djeca puno vremena provode u korištenju elektroničkih medija. Tehnološki napredak i razvoj medija doveo je do toga da smo svakodnevno okruženi s nekoliko ekrana, televizija više nije jedini elektronički medij; masovno se koriste i druge medijske platforme poput računala, tableta, pametnih telefona…

Djeca i mladi su u posebno nepovoljnom položaju i predstavljaju najranjiviju skupinu konzumenata iz razloga što su neiskusni, nemaju ista znanja kao i odrasli, istražuju, eksperimentiraju i isprobavaju sve što je novo. Pri tom su još nekritični, imaju nedovoljno formiran sustav vrijednosti.

Zato je iznimno važno informirati ih, naučiti ih kritički razmišljati, naučiti ih procijeniti koji su sadržaji za njih primjereni i korisni, a koji nisu.”

Neka od najnovijih istraživanja su pokazala su da:

• 20-25% djece u dobi od 7 g. ima svoj mobitel
• 96% djece u dobi od 10-15 godine koriste mobitel i računalo
• 97% djece i mladih između 11-18 g. ima vlastiti mobitel, 84% ima pristup internetu na mobitelu i stalno pregledava svoje profile i objavljuje postove
• 68% djece ima otvoren profil na nekoj od društvenih mreža i prije navršenih 13 godina, što je određeni minimum
• dijete prosječno ispred ekrana tjedno provede 1680 min., dok s roditeljima u suvislom razgovoru provede 90 min. 

Znamo da današnja djece koriste i uživaju i u mnogim pozitivnim aspektima online svijeta, ali važno je znati da uz sve dobrobiti koje nam Internet pruža, dolaze i određeni rizici.

Online svijet pruža mogućnosti za komunikaciju, brzu i besplatnu komunikaciju s velikim brojem korisnika. Tu su zatim i obrazovanje, informiranje, zabava, razmjena podataka i mišljenja, stvaranje, obnavljanje i održavanje poznanstva.

Posebno se tu ističu razne društvene mreže, i one sa svojim korisnim aspektima, ali i zamkama. One su nalik osobnom dnevniku u koji upisujemo sve trenutke, iskustva i događaje koje dijelimo s prijateljima. Pritom su i dobar način za održavanje veza s prijateljima i obitelji, posebno ako smo fizički udaljeni. 

No potrebno biti jako oprezan i društvene mreže koristiti pametno. Naime komunikacija ostaje često na površnoj razini, korisnici se često pretvaraju da su druge osobe ili si pridaju osobine i vještine koje u stvarnosti nemaju, stvara se emotivna distanca. 

Ponekad se s nepoznatim osobama razvija osjećaj kao da tu drugu osobu dobro poznajemo, ali zapravo upoznaje se samo njihova online dimenzija; upitno je kakva je ta osoba uživo.

Dosta je važno koliko od nekoliko stotina prijatelja koliko ih imaju mladi na društvenim mrežama, otpada na nepoznate osobe ili poznanike, a koliko na prave prijatelje kojima stvarno vjeruju i s kojima se druže u stvarnom svijetu. Mladi se često opuste na Internetu, pa objavljuju podatke i slike koje u svakodnevnoj komunikaciji ne bi pokazivali drugima što može dovesti do neugodnih, ali i opasnih situacija. Poneseni anonimnošću za koju misle da im Internet pruža, nisu svjesni da je čak i ako ne daju svoje ime, dajući neke druge podatke, vrlo lako otkriti tko su.

Od društvenih mreža danas su među mladima neke od najpopularnijih Snapchat, Tik-tok, Instagram… dobna granica za njihovo korištenje je 13 godina; no velik broj djece se toga ne pridržava, a dovoljno je upisati lažnu godinu rođenja i registracija na mrežu se bez dodatnih provjera uspostavlja.

Odrastanje u online svijetu ima i drugih opasnosti. Jedna od njih je elektroničko nasilje – situacija kada je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona: slanje i objavljivanje:

• uznemirujućih poruka (okrutnih, zlobnih, prijetećih),
• uznemirujućih slika
• privatnih podatka, fotografija,
• neistina, školskih tračeva,
• računalnih virusa,
• postavljanje internetske ankete o žrtvi s namjerom da je se omalovaži
• formiranje viber grupa u kojima se nekoga vrijeđa ili omalovažava
• krađa ili promjena lozinke, nadimka ili identiteta

Posljedice mogu biti i gore nego kod stvarnog fizičkog nasilja. Uključena je široka publika, pisana riječ je trajniji podsjetnik od jednokratnog verbalnog napada, mala je mogućnost za izbjegavanje. Sam nasilnik često ostaje anoniman, brišu se društvene kočnice.

Reakcije djece na elektroničko nasilje mogu biti ljutnja, uznemirenost i zabrinutost, ne žele ići u školu; jaljaju se glavobolje i trbobolje, poteškoće koncentracije kod kuće i u školi, smetnje spavanja i smanjeni apetit …

U takvim su situacijama roditelji ti koji su prvi na fronti pomoći. Ako vaše dijete postane žrtva treba mu pružiti podršku djetetu, sačuvati neprimjeren sadržaj, utvrditi potencijalne počinitelje, prijaviti neprimjeren sadržaj policijskoj postaji, obavijestiti školu.

Ako je vaše dijete počinilo elelektroničko nasilje potrebno je saznati što je točno učinilo, pomoći mu da uvidi zašto to nije u redu, potaknuti ga da se ispriča, uvesti više kontrole.

Kad čujemo sve te opasnosti i rizike najradije bismo sve to isključili i zabranili djeci korištenje digitalne tehnologije. Ali trebamo biti realni, živimo u digitalno doba i nikakve zabrane nemaju smisla. 

Ono što roditelji mogu učiniti je da:

• definiraju pravila korištenja svih uređaja: mobitela, ali i tableta, TV...
• ograničiti korištenje prostorno, vremenski i sadržajno: za djecu 6 -15 g. na 2 h/dnevno, za djecu 3 – 5 g. na 1 h/dnevno, kod djece mlađe od 2. g. potpuno izbjegavati digitalne uređaje, radi nepovoljnog utjecaja praćenja ekrana na rane neurorazvojne procese...mobitel nije zamjena za dudu za smirivanje 
• kontroliranje korištenja digitalne tehnologije od strane roditelja iziskuje i njihovu  digitalnu pismenost pa je i na tome potrbno poraditi
• mlađa djeca ne bi trebala posjećivati i koristiti društvene mreže bez nadzora roditelja
• roditelji moraju djelovati pozitivnim primjerom i svjesni svojeg odgovornog ponašanja glede korištenja digitalne tehnologije 
• roditeljima i djeci digitalna tehnologija ne bi smjela biti biti zamjena za aktivno provođenja zajedničkog vremena i aktivnosti 

Odgovornost je ključna, a roditelji su ti koji moraju postaviti granice i  osigurati da ih se djeca pridržavaju!

Za sam kraj, psihologinja Marija Gliha Družetić rezimirala je nekoliko ključnih savjeta, kako djeci tako i roditeljima.

• ne dijeliti putem interneta svoje osobne podatke 
• svoje lozinke ne dijeliti s drugima, osim s roditeljima
• imati na umu da sve što objave na internetu postaje javno i dostupno velikom broju ljudi
• moraju znati da nije dopušteno objavljivati fotografije i videozapise drugih osoba, bez njihova znanja i dozvole
• slobodno vrijeme provode s prijateljima uživo, puno više nego u online druženju